7. 𝙿𝙾𝙶𝙻𝙰𝚅𝙻𝙹𝙴

1.3K 30 4
                                    

Prolazila sam crnim hodnicima, svoje kuće. Za stolom je sjedio moj otac. Ljut na mene, očigledno. Sjela sam do njega i uzela sendvič koji je bio friško napravljen. Gledao je u mene i šutio. Njegov bijes u očima mi je govorio da sam gadno pogriješila. Hrana mi je prisjela, pa sam sendvič vratila gdje je bio.

Jedi. Onda ćeš me čut.

Progovrio je gledajući u sendvič kojeg sam vratila. Rekla sam mu da kaže šta hoće i misli.

Već si tjedan dana tamo. Nikakve informacije nisi prenjela.

Jesam. Kupce sam poslala Zusje.

Poslala si jednog kupca, a šta mi i on vrijedi kad ne znaš po kojim cijenama prodaju?!

Ustao je od stola, ljut i razočaran krenuo izaći.

Evo, danas ću saznati! Danas ću otići i prokopati.

Nije se okrenuo. Zastao je čuo šta sam rekla i zalupio vratima.

....

Pitala sam Attilu jel tu Aleksa. Rekla je da je izašao. Odmah sam se zaputila u radionu. Ušla u svoj ured i produžila u drugi do mene. U njemu je znao biti Ivan, ali sam čula da je otišao negdje drugo zbog posla. Tražila sam po papirima. Pronašla sam plavi fascikl. I to je bilo ono što mi treba. Taman što sam krenula uzeti mobitel da slikam, začulo se da je netko u mom uredu. Od brzine i straha sakrila sam se pod Ivanov stol. Čula sam Aleksin glas.

Dobro, doći ćemo. Ostavit ću samo radnici papirić da popiše to.

Nekoliko minuta se čuo, a onda izašao. Poslikala sam par papira i otrčala do svog ureda. Vidjela sam Aleksinu ceduljicu, popis šta trebam uraditi. Ostavila sam to i brzo prosljedila poruke o cijenama Zusje.

...

Moraš biti tiha. Ovdje živi dosta moje obitelji.

U jutarnjim satima, začula sam glasove. Odškrinjila sam vrata i vidjela zgodnu plavokosu, djevojku i Aleksandra. Ušli su u njegovu sobu. Kroz moje tijelo je prošla doza ljubomore.

...

Taman kad sam htjeo da joj  stavim, na vrata je ušla promaja. Irina.
Nataša koja je bila sa mnom, skočila je  i ogrnula se plahtom.

Jesi ti luda?

Pitao sam je dok sam navukao bokserice.

Tko je ovo?

Počela je divljati i ispitivati, kao da smo u braku.

Počeli smo se svađati. Dok je Nataša obukla svoju haljinu i izjurila pored vrata. Mogao sam vidjeti da se Irina jedva suzdržavala da je ne uhvati za kosu kad je prolazila pored nje.
Prišla mi je i sjela na krevet.

Oprosti. Mi nismo niko i ništa.

Rekla je i spustila glavu prema podu.

Šutio sam, a ona je ubrzo izašla. Bilo mi je pomalo i simpatično, ali sam bio i bijesan. Nekulturna je. Upadati tako u sobu, nije baš lijepo.

...

Odbili su! Odjednom neće!

Začula sam strašnu galamu dok sam ulazila u radionu. Jutanji sati, vrijeme za posao. Krenula sam prema uredu, i vidjela Aleksu i Vladislava kako stoje.

Šta je bilo? - Pitala sam ih, dok sam prilazila.

Kolumbijanci su odbili suradnju. Našli su negdje jeftinije oružje! Gdje može biti jeftinije od ovog ovdje. Godinama smo surađivali.

Šutila sam. Pravila sam se kao da se čudim. Znala sam da smo mi uspjeli. Bilo mi je drago, ali mi je i žao njega. Vidjela sam da je jako nervozan.

Dobro Aleksa, smiri se. Ima i drugih.

Zazvonio mu je mobitel. Javio se i odmakao od mene i Vladislava. Na stranom jeziku je pričao i primjetila sam da se svađao. Kad je prekinuo razbio je mobitel od zid. Uplašila sam se i odmakla.

Šta je sad?! - Pitao ga je Vladislav.

Još jedni odkazuju. Šta se ovo događa?!

Polegla sam glavom i otišla u ured.

....

Sjedio sma s Vladislavom. Smirivao se ruskom vodkom. Nije mi bilo jasno kako je moguće da mi kupci odkazuju suradnju. Da je netko novi otvorio, nije moguće da od ovih kupaca dobije broj, jer su manje poznati.

Aleksa. Imaš špijuna u firmi. Dobro otvori oči.

Dok sam razmišljao, on, mi je s tom rečenicom stavio mrvu sumnje. Pomišljao sam na mnoge, ali svi oni godinama rade. Sem jedne osobe. Irine. Prošlo mi je kroz glavu, ono s konobarom. Kad ju je nazvao Maria. Rekao sam sve to Vladislavu i odlučili smo pripaziti na nju.

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
U RUKAMA MAFIJAŠA🔞Where stories live. Discover now