U RUKAMA MAFIJAŠA🔞

3. 𝙿𝙾𝙶𝙻𝙰𝚅𝙻𝙹𝙴

Plavuša preko koje sam prebacio ruku, protrljala je oči i ustala iz kreveta. Tijelo joj je bilo išarano tetovažama. Nisi mogao pronači dio na kojem bi se vidjela njena koža.

Dobro jutro.

Rekla je svojim snažnim glasom.

Znači sinoć sam tebe doveo?

Pogledala me i nasmijala se. Ustala je i rekla kako mora ići. Pomislio sam, bože ovu bih imao strah i otjerati. Izgledala je kao da je u nekakvoj sekti. Ipak sam se nasmijao  i mahnuo iz kreveta rukom. Obukla je svoju haljinicu i izašla. Rekla da će sama pronaći izlaz. Spustio sam glavu na jastuk i pogledao prema prozoru. Sunce je obasjalo svaki kutak moje sobe.
.

Ustao sam baš ranije nego inače. Razmišljao šta da radim, pa nastavio spavati.

...

Sjedim u vrtu  sa Mihovilom i Vladislavom. Igramo često pokera, a pogotovo u ove tople dane. Sve dok nije došao policajac Mitar. Ustao sam se i otišao u šetnju vrtom s njim.

Došao sam po procenat za nas. Imao sam dogovor s tvojim ocem svaki 5. Dan u mjesecu.

Znam, znam. Spremno je.

Uzeo je kovertu koju sam mu uručio i odmah otišao. Lako je bilo s našom Ruskom policijom, ma da su se oni i krili od drugih i pokušavali nas što je više moguće pokrivat. Vratio sam se za stol i nastavili smo igrati karte, a onda je na kapiju ušla Attila. Nije bila sama kao inače. Začudio sam se što je uopće i došla, s obzirom da je rekla da možda neće stići doći spremiti ni večeru. Sa njom je ulazila mlada djevojka. Odmah sam je zapazio.  Vladislav me je cimnuo.

Tko je ono?

Nemam pojma. Idem da vidim.

Rekao sam i ustao od stola, prilazio sam Attili. Kad sam stao ispred njih, puštam da minute protječu duže nego što bih trebao prije nego što konačno progovorim.

Attila. Stigla si na pravljenje ručka?

Uspjeo sam progovoriti. Dok sam se počešao po kosi i odmjeravao djevojku koja je stojala pored nje.

Jesam, išla sam po kćer.

Šarmantno sam je pogledao i pružio joj ruku. 

Aleksa.

Svojim nebesko plavim očima, od glave do pete me kao laserom skenirala.

Irina.

Gledao sam u nju, a ona u mene. Njene usne su mi izgledale kao svježe ne ubrano voće. Tijelo joj je bilo 90-60-90, znači savršeno. Tako smo se gledali par minuta, dok se Attila nije oglasila.

Kćer će mi pomoći u kuhinji malo. Moramo krenuti. Poslje s vama moram razgovarati.

Povukla ju je za ruku i mogu reći odvukla sa sobom, dok je njen pogled ostao na meni. Vratio sam se kod dečkiju za stol i sjeo.

I tko je to? Zgoda je pravo. - Rekao je Vladislav i podjelio karte.

Attilina kći.

Ona što studira u Americi?

Valjda, mislim da jeste i da ima samo nju.

Aleksa, robinjinu kćer će bit lako smotat a? Takva ti i treba, da ti kuha čisti, a kako izgleda, ja bi je stavio kao sliku u sobi. Vjerujtr meni, iza takvih nevinašca se krije vrag.

Govorio je Vladislav, dok se Mihovil smijao. Nasmijao sam se i ja, potvrdio njegovo mišljenje. Znam ja da ja nju mogu smotat, iskoristit i bacit. Samo neću, ipak mi je Attila mnogo puta pomogla. Neću nju da povrijedim.

...

Nakon ukusnog ručka kojeg su nam spremile Attila i njena kći. Sjedio sam sa Danilom. Govorio mi je kako mora ići isporučiti robu u Bugarsku. Dao sam mu ključeve i poslao ga.

Možete doć? - Provirila je Attila iz kuhinje i pozvala me.

Odmah sam ustao i krenuo u kuhinju. Stojala je sama.

Odlično je bilo jelo. Super si napravila.

Ne zovem vas zbog jela. Moram vas nešto pitati.

Mucala je dok je pokušavala da kaže. Klimnuo sam glavom da nastavi. Ruku je češala jednu od drugu. Izgriženi nokti su ostavljali dojam da je mnogo nervozna...

Moja kći. Ona bi tu bila ako može, ja imam samo jedan krevet. U planu ima biti nekoliko mjeseci.

Digao sam obrve u znak čuđenja i nasmijao se.

Ma naravno da može. Imamo i previše slobodnih soba.

Ali nije samo to...

Nastavila je nervozno češkati ruku.

Ona se razumije u papire, da li bi je mogli zaposliti u radioni? Sređivala bi papire, popisivala kupce... Samo dok je tu da ima posao..

Attila..

Razočarano sam pogledao. Ipak je ovaj posao obiteljski, nepoznatu osobu pustiti s papirima je bilo jako rizično. To su ipak tajni dokumenti, koje mogu vidjeti samo ja, Nikolaj i Ivan. Misli su mi kružile glavom.

Vidi, to je obiteljsko. Ne bih baš rekao da može, ali mogu joj naći nešto drugo...

Dobro, hvala vam. Kako god.

Otišao sam iz kuhinje i pomišljao. Bio sam ljut, ali nisam baš htjeo pokazati. Nije me to smjela ni pitati čak. To je previše osobno. A možda bi nam ona stvarno pomogla u tom poslu. Ma da mi ne izgleda baš za toga, ali neću riskirati. Može čistit vilu? Šta joj fali? Kao da mora sjedit u uredu. Nek se uči. Razgovarao sam sam sa sobom dok sam se spuštao niz stepenice da izađem na sunce.