U RUKAMA MAFIJAŠA🔞

Kraj

Zasijalo  je sunce , obasjalo dvorište koje je bilo prepuno bližnjih ljudi. Promatrala sam sve te silne osobe kroz prozor naše spavaće sobe, dok me sestra uporno dozivala.  ,,Vrijeme je Irina".

Progutala sam knedlu iako mi ovo nije bio prvi put da sam pod stresom, ovaj je bio jedan od najjačih. Stavila sam ruku preko trbuha u kojem je bilo još jedno naše čudo, pomazila i tiho rekla  ,,Možemo mi to" .

....

Silazila je niz stepenice, u bijeloj haljini koja je bila uz njeno vitko tijelo, smješkala se. Noge su mi zaklecale sve dok me Sergej nije potapšao  ,,Izlazi!" . Prišao sam joj i uhvatio je za ruku, smijala se , a ja sam se izgubio u njenom prelijepom pogledu. Krenuli smo sa ostalim ljudima prema jezeru koje se nalazilo iza vile. Hodajući putem koji je bio napravljen za nas dvoje obgrljen bijelim ružama , uputivši nas prema svečeniku koji stoji zagrađen olukom od cvijeća. Sve je mirisalo po lavandi i miru.

Stali smo pred naš mali cvijeti oltar. Izgovorili smo svoje zavjete koje smo trebali još davno. Poljubio sam je i zagrlio. Potom pomazio našu bebu koja je bila u njenom trbuhu, naša mala Larin, djevojčica koja treba doći na svijet uskoro. Leo je dotrčao do nas i Irini poklonio cvijet s kojim sam ja ukrasio njenu kosu.

Veselili su se svi kad smo krenuli prema stolovima koji su bili za nas dvoje, svi su nas uz pjesmu pratili i sjedali za svoje stolove. Bijelilo se sve od čistine i ljubavi. Kao u nekom snu. Možda bi ona to bolje opisala, ali za mene je to bio san i takav savršen trenutak.

Zasvirala je naša pjesma i bilo je vrijeme za ples. Mrak je lagano pao, ali svijetla i svijeće su uljepšavale i osvjetljavale atmosferu. Privukao sam je rukama i naslonila je glavu na moje rame. Stojali smo u krugu ljudi koji su se njihali, Leu se prispavalo pa je sa Evom napustio ples. Pjesma je skoro pri kraju, a mi  smo i dalje obgrljeni plesali, začuo se užasan zvuk. Crnina. Vrijeme se zaustavilo, opustila je svoje tijelo koje je ispadalo iz mojih ruku. Pogledao sam ju , a ona je zažmirila. Lagano opustila kapke, pali smo na pod, krvave su mi ruke, a njena haljina je odlučila postati crvena, umjesto bijela. Svi su vrištali i trčali, osim mene i nje. Držao sam je nerazumnom , ne znajući da je mrtva.

Mrak, njegov pogled je nestao iz mog. Što je to? Boli me, prošlo je brzo. Zar je kraj? Mislim da je tako suđeno. Nije nam sudbina takva, pokvarili smo je, došlo je do ovog da padam u mrak. Gdje ću? Čuvaj mi ih ,molim te. Leo voli te mama zauvijek. Irina.

,,Sine, prošlo je tri tjedna, ne možeš da budeš takav!" Govorila je majka.
Pogledao sam je krvavim očima oteklim od nespavanja. Kroz prozor sam ugledao Lea kako se igra u pijesku, s tim dok mi je majka pričala kako se Leo oporavlja. Stisnuo sam zube. ,,Osvetiti ću je"

,,Molim te , ne znaš ni tko je u pitanju, završi s tim!" povikala je.

,,Saznati ću!"

Mislim da je krajnje vrijeme da ovu priču privedemo kraju. Znam da niste očekivali ovakav kraj, ps sorry🥹 . Nastavak će definitivno biti , ali kad rješim silne obaveze s kojima se zezam. Hvala vam na čitanju i hvala što ste od početka uz mene. Željela bih jedno srce od vas u kometar , u znak podrške i čisto da vidim tko je tu🩵🩵Volim vas🩵🩵