U RUKAMA MAFIJAŠA🔞

13. 𝙿𝙾𝙶𝙻𝙰𝚅𝙻𝙹𝙴

Zvuk auta koji je bio upaljen, podigao me iz jutarnjeg sna. Podigla sam glavu i uzela mobitel. Aleksej me zvao mnogo puta, bilo mi je drago i bila sam presretna, jer je s tim pokazao da mu značim. Iako sam uvijek pomišljala da sam mu jedna u nizu i bila uvjerena u to. Nagela sam se na prozor, vidjela đavola. Izlazio je iz auta u crnom odijelu. Moj otac. Strašan čovjek. Panika i strah su kružili mojom sobom.

Otac te zove.

Na vratima se pojavila Rapila. Tužna, uplašena kao i ja. Usnicu sam povukla u lijevi kut i lagano se nasmijala tužnim pogledom. Obukla sam košulju i hlače i krenula niz te vražije stepenice. Mrzila sam ovu kuću poslje majčine smrti. Sestre su se odavno udale i pobjegle, a na meni je ostao i posao i kuća. Provirila sam kroz velika zlatna vrata i vidjela ga kako sjeda za stol. Rapila je stojala sa strane i čistila, znala sam da je došla tu da bi čula šta će mi reći i da li ću ja uopće išta reći...

Došla sam jučer. - Skupila sam samopouzdanje i sjela za stol.

Trebala si davno! Tamo više nemamo posla, gdje si bila cijelo vrijeme, zašto se nisi javljala? - Iznenadio me njegov tihi i smireni govor.

Bila sam oteta. Aleksandar me spasio! - Kao metak, zadnje riječi su izašle kroz moja usta.

Tko te oteo? Šta pričaš ti Teona?! - Naježila sam se od čula svog imena, povisio je ton.

Petar me oteo. Zbog nekakve osvete koju je pokušao izmisliti, ali mu nije uspjelo. Ne bitno je oče.

Zašto bi tebe Eduardov sin išao spašavati? - Počeo je glasno govoriti.

Voli me.

U momentu kad sam to rekla, moji osjećaji su postali lakši. Kao da mi je pao težak kamen sa srca.

Da to više nisi rekla! On je bio sin najvećeg našeg konkurenta i neprijatelja, a sad nam je on sve to! Kog sam ja poslao da obavi posao! - Ustao je od stola i krenuo galamiti. Rapila je uplašeno stojala i promatrala.

Nije! On je poseban i dobar! Volim ga i to nećeš moći osporiti! - Skočila sam sa stolice.

Ustao je, pogledao me razočarajućim pogledom, a onda sam dobila šamar. Od udarca kojeg mi je ostavio na obrazu, završila sam na podu. Uvijek je bio strog, ali me nikad nije udario. Raširila sam oči koje su krenule postajati svjetlucave od suza i u čudu ga gledala.

Ubit ću ga!

Glasno je rekao i povukao me za ruku. Počela sam plakati i otimati se. Rapila je krenula za nama i govorila da se smiri. Odvukao me do auta i rekao da sjednem. Ušao je i krenuo prema vili Alekseja. Vrištala sam i molila ga da stane, bio je bijesan.

...

Kupac Veljko, iz Srbije, sjedio je i naginjao čašicu konjaka kojeg sam mu natočio, ponekad pomislim da dolazi uzimati sitnice samo zbog pića kojeg popije. Razgovarali smo, sve dok nije prišao Mihovil i rekao da je nepoznat auto stao pred kapiju. Odma sam ustao i krenuo prema kapiji. Na kameri koja je snimala prednji dio dvorišta iz tog auta je izašao stariji, sijedi, uredno obučen čovjek, a potom i uplakana Irina. Izašao sam čim sam ju ugledao.

Čovjek je iz džepa izvadio pištolj i odmah uperio u mene. Zastao sam i gledao šta se događa. Nisam uspio ništa reći, prvo saž ugledao tu cijev ispred sebe.

Aleksandar Luciano. - Rekao je dok se pištoljem približavao meni.

Molim te pusti ga na miru. Aleksej, ovo je moj otac. Rekla sam mu za nas. Ostavi ga molim te... - Galamila je i vukla njegovu ruku prema autu.

Ti si zaveo moju kćer. Šta hoćeš od nas?! Dosta mi je bilo tvoje obitelji!

Smirite se gospodine. - Rekao sam i podigao ruke u vis. Shvatio sam da mu nije šala da me ubije.

Mihovil je izašao pred kapiju i kad je vidio da sam na nišanu, izvadio je pištolj i govorio da se Irinin otac odmakne od mene.

Ovo ti je prijetnja, ostavi moju kćer na miru. Toliku želju imam da ti metak prosljedim u tu mladu glavu.

Neću je ostaviti. Vi nas ostavite na miru.

U trenutku bijesa, krenuo sam prema Irini i povukao je za ruku. On je repetirao i spremio pištolj da opuca, a ja pomalo svjestan da mogu primit metak, nisam se obazirao na njega. Kad je vidjela da joj otac želi da povuče okidač, stala je pred mene i povikala...

Trudna sam! Dijete koje nosim će se prezivati Luciano! Pištolj si uperio u oca od svog unučeta!

Zastao sam, pustio njenu ruku i pogledao je. Kad je izgovorila, te riječi, situacija u kojoj smo se nalazili je postala oblak. Vrijeme je stalo. Nasmijao sam se i snažno je zagrlio. Bio sam presretan. Uplakana i umorna uzvratila mi je zagrljaj.

Zašto mi to nisi rekla? - Tiho sam joj rekao dok me je stiskala svojim tankim rukama.

Danas sam saznala.

Dok smo se grlili, vidio sam da Irinin otac spušta pištolj. Razočarano je pogleda i udalji se do auta. Pustila me iz zagrljaja i krenula prema njemu.

Zabila si mi nož u leđa, ali oprosti ti. Idem.

Potrčala je za njim dok je ulazio u auto. Čuo sam da mu govori da mu oprašta i da se ona njemu izvinjava. Tužna i krhka, zagrli ga, a on u nevjerici i razočaranju uzvrati joj zagrljaj. Ušao sam u dvorište, a za mnom su ušli Mihovil i Vladislav koji su bili naoštreni za pucanje u Irininog oca. Čestitali su mi i smijali se.

Stari se sjebo. - Rekao je Vladislav, dok je točio konjak.

Prihvatit će. Dobit ću dijete jebote! - Smijao sam se.