U RUKAMA MAFIJAŠA🔞

17. 𝙿𝙾𝙶𝙻𝙰𝚅𝙻𝙹𝙴

Stao sam pred bratovu kuću. Promijenila se dosta. Došao sam u Minsk, u Bjelorusiju. Strahovao sam šta ću ćuti i zateći. Kad se otvorila kapija, ušao sam u dvorište. Majka je odmah dotrčala, shvatila je da sam ja došao. Znala je da nikad ne dolazim bezveze, sumnjala je da ima nekakav problem. Umjesto, poslje zagrljaja kojim me stisnula da me pita kako sam, odmah me pitala šta je bilo.

Znaš da sam ti spominjao Irinu?

Znam sine. Šta je bilo?

Petar nam je napravio problem...

Objašnjavao sam joj. Gledala me uplašeno.

...

Dok sam razgovarao s majkom u vrtu, začuli smo auto.

Nikolaj! Gdje je Irina?! - Nikolaj je prilazio prema kapiji, a ja sam odmah krenuo prema njemu.

Koja Irina? Od kud ti ovdje? - Smješkao se.

Irina Petrovski! Petar ju je tebi prodao! - Galamio sam.

Umješala se majka.

Petrovski??! Kćerka od Petrovskog?! - Mama je začuđeno pitala.

Okrenuo sam se prema Nikolaju i kad je rekao da je Irina u zgradi van grada, odmah sam sjeo u auto i krenuo po nju.

Vozio sam se malo duže vrijeme, a onda ugledao tu napuštenu zgradu. Mislim napuštenu, prvi kat joj je bio sređen i dvorište, a ostali katovi su izgledali napušteno. Ušao sam u zgradu i krenuo dozivati Irinu, onda sam vidio kako iz jedne sobe izviruje. Kad je primijetila da sam ja, odmah je potrčala, a i ja prema njoj, zaglili smo se i dugo imali isprepletene ruke.

Kako si znao gdje sam? Moramo požuriti. - Govorila je i krenula prema izlazu

Putem sam joj objasnio da je Niki, odnosno Nikolaj moj brat. Rekao sam joj za Petra i da sam bio u bolnici. Ona mu je govorila da mora kod doktora na kontrolu, jer je doživjela puno stresa.

Vratili smo se u Nikolajevu kuću. Izašli iz auta. Prišao sam im i predstavio Irinu. Majka je razočarano gledala, i nije htjela uzvratiti pozdrav.

Majko, bolje se pozdravi, jer ćeš postati baka, Irina je trudna i nosi sina! - Nisam više mogao šutjeti i rekao sam

Molim?! - Majka je povisila ton.

Dok je Nikolaj ispitivao Irinu zašto mu nije spominjala. Nikolaj se zapravo jako obradovao , ali mu se nije sviđao način na koji je saznao.

...

Primjetila sam da se njegovoj majci ne sviđam. Nije bila sretna što će dobiti unuče. Nisam htjela ni da se ulizujem, a ni da se smješkam. Nikiju je bilo drago, samo mi je rekao da sam mu trebala sve reći. Nakon doručka, ja i Aleksandar  smo uzeli stvari i krenuli nazad za Moskvu. Njegova majka, prvo je govorila da ostanemo još, a onda odlučila da i ona krene.

Moram pomoći svojoj snahi oko djeteta. Ona sigurno ne zna kako treba s njim. A i poželila sam kuću - Davala je izgovore.

Vidjela sam da joj je cilj, ocrniti mene. Morali smo prihvatiti i povesti je. Dok smo se vozili, nitko nije progovorio riječ.
Ja jer sam bila umorna od svega, Aleksej jer je bio umoran isto, a njegova majka od mržnje i ljutnje prema meni.

Nisam zamislila svoj život ovako. Znala sam da se upuštam u mafiju. Njegov posao je mutan, ali da ću ja upasti u kandže trgovine ljudi, to nisam znala. Bio je moj zaštitnik. Njegova sreća koju je pokazao kad me je vidio, otopila je moje srce. Omekšala sam i njegovu dušu. Nakon običnih seksualni partnera, mi smo postali ovo.

....

Stigli smo u Moskvu, ušla sam u kuću i pozdravila se sa svima. Svi su bili zabrinuti, ali i iznenađeni Evinim dolaskom. Kad je pala noć, ja i Aleksandar , odlučili smo da se trebamo vjenčati. Prije bebe, rekao je da mi treba dati svoje prezime i da napokon postanem njegova žena. Bilo mi je jako drago i bila sam presretna, a onda je iz džepa crnog sakoa izvadio prsten. Prelijepi prsten, sa dijamantom. Iznenadio me, ali sam odmah prihvatila i zagrlila ga. Bila sam po prvi put istinski sretna. Ovo je početak našeg života! Bez problema. Iako, bila sam i ljuta na njega. Isprljao je ruke krvlju Petra. Razmišljala sam malo o tome, dolazila mi je mučnina.