15. 𝙿𝙾𝙶𝙻𝙰𝚅𝙻𝙹𝙴

800 24 4
                                    

Jedva sam uspijela otvoriti tračak očiju. Bolilo me je sve. Ležala sam na krevetu, sjećam se da nas je udario auto na cesti i da smo imali udes. Pomislila sam da se nalazim u bolnici, dok nisam podigla glavu. Ležala sam na bolničkom krevetu, ali ne u bolnici. Polako sam ustala i krenula izaći na vrata. Povukla sam bravu, ali je bila zaključana. Nije mi bilo jasno šta se događa. Počela sam galamiti.

Nakon bezuspješnih, pokušaja, sjela sam na krevet. Razmišljajući šta se moglo dogoditi da se nalazim ovdje. Kad začujem poznati glas i isti onaj Petar se pojavljuje ispred mene.

Ti?! Šta hoćeš od nas? Gdje je Aleksandar?! - Ustala sam i krenula prema njemu, naoštrena da ga udarim.

Smiri se. Rekao sam da će te platiti. - Stisnuo me za ruku kad sam krenula da ga udarim.

Nisam ga ubio, ne bi bilo zanimljivo tako brzo. Aleksandar je na cesti, možda? - Smijao se svojim odvratnim pakosnim smijehom.

Nisam znala šta da uradim. Nisam mogla ništa. Ostavio je kutiju za koju je rekao da do večeras sredim? Izašao je i ponovo zaključao vrata. Kad sam otvorila kutiju, misleći da je unutra nešto strašno, pronašla se tu ipak bijela haljina . Kad sam ju ugledala, izvadila sam je i čudo zagledala. U kutiji se također nalazio i moj broj sandala crnih, šminka i nakit. Nije vuklo na dobro...

Uzela sam stvari iz kutije i bacila ih pred vrata. Nije mi bilo jasno šta želi s tim kad obučem? I zašto da to obučem? U velikoj nedoumici, vratila sam se na krevet i čekala..

Ponovo je došao. Kutija za medicinu se nalazila u njegovim rukama.

Sjedi, moram ti obrisati te rane. - Stavio je kutiju na stol i čekao da sjednem.

Počela sam se opirati i govoriti mu da se makne. Nisam mu dala da mi očisti rane, iako su me pekle. Staklo od auta je isjeklo na par mjesta moje lice, ali, nije bilo strašno. Kad je vidio da se mičem, naljutio se i izašao. Sjela sam i zaplakala.

.....

Dobro, Petar se preselio prije nekoliko mjeseci u novu kuću, koju je uzeo u blizini Moskve. Tamo je najvjerojatnije i Irina. - Mihovil je pametno smislio, a potom ispričao plan.

...

Zašto se nisi obukla?  Ako te ne uzme, ide ti nož uz vrat!

Šutila sam, a onda je izašao na trenutak. Šta ako me ne uzme? Misli su se vrtile mojom glavom. Začula sam da se čuje još jedan, muški glas s njim. Uplašila sam se i skočila s kreveta, odaljila sam se do kuta sobe i čekala.

Ovo je ta. - Rekao je Petar. Dok je mladić koji je bio s njim stao blizu mene i podigao obrve.

Zašto je krvava? Šta si radio sa djevojkom? - Rekao je mladić.

Izvučena je iz udesa, dao sam joj odjeću, ali nije htjela da obuče. Jel ti odgovara? Da završimo? - Petar se pokušao ponašati kao druga osoba. Kao da je pokušavao glumiti gospodina, ali mu nije  išlo.

Može proć.

Rekao je mladić koji mi je polako prilazio. Stavio je ruku na moje lice i obrisao suzu. Okrenula sam glavu, a on je pružio svoju ruku i rekao da krenemo. Mislila sam da me želi silovati ili nešto gore. Kad je vidio da ne želim da idem, uhvatio me za noge i stavio na rame. Poput vreće brašna, nosio me kroz vilu. Počela sam vrištati, udarati ga po leđima i plakati.

Ubacio me u crni kombi. Unutra je bilo toliko mračno, da je samo to moglo da stvara veliku nervozu. Nisam znala ni tko je ni gdje idem...

...

Zastali smo pred bijelom velikom kućom. Petrovo mjesto stanovanja. Iz auta smo izašli Mihovil, Paekt i ja. Spremili pištolje. Na dvorištu, nije bio nitko, što nam je bila dobra prilika za napad. Stali smo pred kuću i zaokupirali vrata. Mihovil je uletio unutra i s vrata opucao Petrovog zaštitara. Odjednom se pojavio još jedan, kojeg smo isto završili. I napokon iz sobe je izlazio laganim koracima uplašeni Petar, podigao je ruke.

Otišla je. Prodao sam je. Nije ovdje - Govorio je u strahu.

Ne laži! Daj nam Irinu, da je povedemo. A ti si svakako najebo! - Rekao je Mihovil.

Prodao sam je čovjeku za trgovinu ljudima. Prije nekoliko minuta su otišli!

Kad je rekao i nastavio lagat, probio sam mu metkom tijelo. Pogodio dio srca, odmah je pao na pod. Pretražili smo cijelu kuću, ali Irine nigdje nije bilo.

Pozvao sam Alekseja i ispričao mu. Počeo je divljati, i galamiti što smo ubili Petra, prije nego što smo saznali gdje je ona. Bio je ljut. Znam da sam ga razočarao i da smo glupo odigrali ovo. Rekao je da će on provjeriti svakoga ko se bavi trgovinom ljudima i da se mi, više ne mješamo. Povrijedilo me njegovo mišljenje, ali sam bio svjestan da sam pogriješio.

U RUKAMA MAFIJAŠA🔞Where stories live. Discover now