Prijateljica

1.1K 23 0
                                    

Ustane te ode po svoj telefon.
"Javicu roditeljima da cemo doci neki drugi dan", uzdahne.

"Ne Mateo, idi ti danas. Majka ti je bolesna", pobunim se.

"Ne mogu da te ostavim samu"

"Pozvacu Ninu, ne brini", krenem traziti svoj telefon.

On se nasmesi.
"Ona ide na dejt veceras"

"Stvarno?", iznenadim se.
"Od jutros nisam gledala poruke", promrmljam dok uzimam telefon i citam cet sa njom.

Pozelim joj lep provod te ostavim mobilni na stocicu.
Podignem pogled te vidim kako pomalo nervozno gleda u mene.
"Ici cu sa tobom",kazem.

Njegovo lice se na trenutak ozari.
"Jesi li sigurna?"

Klimnem glavom.
"Prijace mi da malo izadjem iz kuce. Uostalom ako budem sama samo cu razmisljati o problemima", promrmljam te krenem prema svojoj sobi kako bih se spremila.

Uhvati me za ruku dok prolazim pored njega i zaustavi me.
"Nema vise problema Andrea, taj gad ce zavrsiti u zatvoru", tiho kaze dok me gleda u oci.

Klimnem glavom i bez reci odem u sobu. U pravu je, slobodna sam sada. Ne moram vise ziveti u strahu. Uzdahnem te prodjem rukama kroz kosu. Trebace mi neko vreme da se naviknem na taj novi osecaj, ali uspecu. Bice sve dobro.

Izvucem iz ormara teksas farmerke i bež dzemperic i obucem se. Svoju talasastu kosu vezem u rep i nasminkam se malo. Dohvatim torbicu i ponesem jaknicu te izadjem iz sobe.

"Jesi li spreman?", upitam kada dodjem do njegovuh vrata.
Bila su blago odskrinuta te sam provirila unutra.

"Za par minuta", dobaci.

Bio mi je okrenut ledjima. Oko struka je imao samo peskir tako da sam imala divan pogled na njegova razvijena ramena. Svez miris kupke koji je dolazii iz kupatila uvuce se u moje nozdrve.

Nakasljem se te se odmaknem od vrata i okrenem glavu pre nego sto me zatekne kako buljim u njega.
Posle par minuta izadje iz sobe.

"Spremna?", nasmesi se.

"Mhm", promrmljam te izadjemo iz kuce.

Smestim se na suvozacevo mesto te on pusti muziku.
Spustila sam malo prozor i dopustala da mi povetarac mrsi kosu. Vreme je bilo suncano i uzivala sam. Htela sam da se opustim, da odahnem malo. Trebalo mi je to.

Na putu do tamo smo pricali o nekim uobicajenim temama, pricao mi je o svom poslu i desavanjima u firmi, a ja njemu kako zelim da se vratim na fakultet i zavrsim zadnju godinu koja mi je ostala.

Svratili smo usput do poslasticarnice po kolace koje njegova mama voli i po vino.

Kada se Mateo parkirao, pogledom sam preletela preko dvorista. Bilo je dosta cveca i zelenila a bela kucica nalazila se u centru. Ceo taj prizor mi se cinio bajkovitim.

"Divno je", odusevljeno promrmljam.
Mateo se nasmesi te pokuca na vrata.

Posle par sekundi, vrata otvori stariji covek vedrog izraza lica.

"Stigao si", veselo izgovori te privuce Matea u zagrljaj.

"Rekao sam da cu doci", odgovori mu on dok uzvraca zagrljaj.

Stariji covek zatim prebaci pogled na mene i osmotri me.

"A ko je ova lepa gospodjica?"

"Ovaj..", zapocne Mateo nesigurno i tada shvatim da im nije rekao za nesrecu i da sam trenutno kod njega.

"Prijateljica", prekinem ga i pruzim ruku.

"Drago mi je sto smo se upoznali mila. Mozes me zvati Dejan. Udjite unutra deco", pozove nas.

"Emilija stigli su!", vikne on te udje u dnevni boravak.

Mateo me zaustavi u hodniku.
"Ovaj izvini, nisam im rekao za nesrecu, jer..", poceo je da se pravda.

"Nisi zeleo da brinu, znam. U redu je", nasmesim se.

Cim krocimo u dnevni boravak zapuhne nas miris cimeta i domaceg testa koji se mesao sa mirisom ribe.  U kuhinji ugledam lepu, stariju zenu koja je vadila kolace iz rerne i redjala na tanjir.
Kada nas je videla radost obasja njeno lice.

"Sine dosao si! Jao nisam znala da imas devojku, preko telefona nam nista nisi rekao..", brbljala je dok nam je prilazila i privukla nas u zagrljaj.

"To mi je prijateljica mama", Mateo je pogleda popreko.

Ona se zbuni na momenat te prebaci svoj pogled na mene.
"O prijateljica, izvini duso. Mateo nikada do sada nije dolazio sa nekom devojkom kod nas pa sam pomislila..", pocne se pravdati.

"U redu je", nasmesim se, "Vi odrzavate vrt?

Klimne glavom potvrdno.

"Predivan je"

"Hvala duso. Ajde deco, sedite za sto, sigurno ste gladni", povede nas do kuhinje.

"Mama bolesna si. Zasto si se mucila da spremas?", Mateo je prekori.

"Uhvatio me virus. Proci ce, mnogo brines"

"On je takav", nasalim se te vidim pomalo zabrinut izraz na njegovom licu.

Budi moj spasWhere stories live. Discover now