Nasli su je

930 24 3
                                    

Mateo POV

Nakon sto sam zavrsio sa usivanjem otisao sam do firme kako bih pokupio dokumenta koje treba srediti do sledece nedelje. Odnecu sve Nikolasu i on ce pokusati da sredi to, jer ja trenutno ne mogu. Trenutno ne mogu nista da radim osim da sedim i cekam da mi jave da su je pronasli. I da je dobro.
Nervozno sam se setkao u krug po kancelariji. Jelena udje te uplaseno pogleda u moje rame.

"Mateo?! Sta ti se desilo to? Je l si dobro?", pridje mi.

"Boris mi se desio", nervozno promrmljam.

Njen izraz lica se promeni.

"Boris? Kakve on veze ima sa..", pocne ispitivati.

"Jelena stvarno nisam raspolozen za razgovor trenutno. Oteo je Andreu, a devojka se jedva spasila od tog manijaka i sada sve ovo prozivljava ispocetka", uzdahnem.

"Molim?", iznenadjeno upita.

Video sam kako je prebledela.

"Moram da idem da odnesem Nikolasu ovo. Vidimo se", promrmljam dok kupim papire i krecem da izlazim iz kancelarije.

"Zao mi je", tiho izgovori te zastanem.

Okrenem se prema njoj i zbunjeno je pogledam.

"Ja sam kriva za onaj clanak. Ja sam im dala te informacije", isprekidano promrmlja sa suzama u ocima.

"Molim?", iznenadjeno upitam.

Nisam ocekivao ovo, stvarno nisam.

"Nisam imala pojma da je Andrea dozivela sve to, htela sam samo da vas razdvojim. Stvarno nisam...", pocne se pravdati dok se bes skupljao u meni.

"Prekini. Nista sto kazes te ne moze opravdati. Da li si ti normalna? Zbog tog clanka se sada sve ovo i desava Jelena! Koliko godina se znamo, hm koliko? Nikada ne bih rekao da bi ti uradila tako nesto."

Plakala je i video sam da joj je bilo krivo. Ali to me trenutno nije zanimalo. Pala je u mojim ocima.

Priblizim joj se.

"Zao mi je Mateo ja..", strah je preovladavao njenim licem.

"Imas srece sto si zensko, jer da si musko lezala bi ovde na podu sada. Od sutra te ne zelim videti vise u ovoj firmi", grubo izgovorim te izadjem iz kancelarije.

Ta devojka je sisla sa uma.
Vidim propusteni poziv sa nepoznatog broja i Nikolasa te prvo pozovem Nikolasa.

"Neces verovati ko im je dao ideju za onaj clanak! Jelena, jebeno nisam mogao da verujem!", iznervirano sam pricao dok sam isao ka parkingu.

"Mateo..pronasli su je", izgovori te zastanem.

"Sta? Stvarno? Gde je ona, da li je dobro?", srce mi je lupalo.

"Ovaj u bolnici je trenutno. Poslacu ti lokaciju, Nina i ja upravo krecemo tamo. Zvali su tebe ali se nisi javio na telefon"

Prisetim se poziva sa nepoznatog broja.

"Posalji adresu, brzo sam tamo", promrmljam te prekinem.
Potrcim ka kolima te se zaputim ka datoj lokaciji.

Hvala ti Boze.
Nesvesno se nasmejem. Jedva cekam da je vidim.
Samo da je dobro.

Milion misli mi je prolazilo kroz glavu.
Za dvadesetak minuta sam stigao. Uparkiram se te potrcim ka ulazu i popnem se na drugi sprat.

U hodniku zateknem Ninu i Nikolasa.

"Kako je ona?"

Oboje slegnu ramenima.

"Ne daju nam da udjemo", tuzno izgovori Nina.

Namrstim se.

"Ona je u onoj sobi pravo", izgovori Nikolas.
"Policajac koji dezura ispred je spasio"

Skrenem pogled na njega te ga osmotrim. Visok, lepuskast i mlad. Priblizno nasih godina.

Ironicno se nasmejem te krenem prema njenoj sobi.

"Ne mozete unutra. Andrea mora da se odmori", odgovori mi on cim pokusam da udjem.

O Andrea? Jos je zove i po imenu

Vec sam dovoljno iznerviran zbog Jeleninog ispada, ne treba mi jos i ovo.

"Slusaj me, ja sam joj decko. Uci cu unutra na ovaj ili onaj nacin"

"Ja samo radim svoj posao", hladno odgovori i tu mi prekipi.

"Vi sve radite samo ne svoj posao! Da ste radili svoj posao taj manijak ne bi izasao na slobodu i ona sada ne bi bila ovde! Koliko puta treba da zavrsi u bolnici da vi poverali u celu tu pricu?", vikao sam te je Nikolas prisao kako bi nas razdvojio i smirio situaciju.

"A sada se jebeno pomeri, idem da vidim svoju devojku", gurnem ga u stranu te udjem unutra.

Budi moj spasWhere stories live. Discover now