Osmo poglavlje

547 28 0
                                    

San mu je izmicao skoro cele noći. Konačno, negde oko četiri ujutru, Karter se predao i istuširao se mlakom vodom, što mu je mnogo više prijalo od ledene vode kojom se tuširao prethodne noći. Sve bi opet ponovio. Neće mu biti dovoljno samo jednom da je proba. Znao je da će tako biti. Možda se upravo zato pune dve godine odupirao snažnoj želji da je poljubi. Njihovi verbalni dvoboji bili su jedini način da se oslobode seksualnog naboja koji je postojao među njima.

Ali neće više tako biti. Posle tih nekoliko sati sna, glava mu se razbistrila od snažnih emocija koje su mu pomutile razum, i sad je jasno osećao samo to da mora da sazna Elajzine tajne.

Navukao je sportske pantalone i košulju, ostavivši kravatu i sako po strani za vreme kad bude trebalo da izađe iz kuće.

Mada nikad nije provodio mnogo vremena u kuhinji, sada je rešio da pripremi lagani doručak. Uključio je aparat za kafu i seo za računar. Potraga za podacima o Elajzi Hejvens do njenog osamnaestog rođendana nije dala nikakve rezultate. „Nisi pala s neba", rekao je sebi u bradu. Pokušao je da pronađe podatke o njoj kucajući samo njeno prezime u pretraživač, ali otvorilo mu se samo nekoliko vesti o konferenciji za štampu, i još nekoliko u vezi sa Sem i Blejkom. Pronašao je i nekoliko fotki s nekoliko različitih društvenih događaja, ali je Elajza na svima njima bila delimično u senci. Čak i na fotografijama sa Semine i Blejkove teksaske svadbe. Činilo mu se kao da je znala kad se nalazi u žiži objektiva, pa se sklanjala pre nego što je fotograf uslika.

Karter je nasuo sebi šoljicu kafe i iz navike uključio televizor. Poslednja vest koju je čuo o sebi nije ga prikazala u dobrom svetlu. Pa ipak, umesto da preduzima korake kojima će poboljšati sliku o sebi ne bi li pridobio glasove birača, on je na internetu tragao za podacima o Elajzi.

Koliko ju je zapravo poznavao? Izvadio je beležnicu iz svog radnog stola i ispisao njeno ime na vrh stranice.

Koliko godina ima? Nije znao. Pretpostavio je da je blizu tridesete.

Roditelji? Nikada ih nije spomenula. U stvari, nikad nije govorila ni o kome iz svoje porodice. Upisao je veliki znak pitanja pored reči roditelji.

Mesto rođenja? Pretpostavio je da je rođena u Kaliforniji. Nikad nije spomenula da je živela negde drugde.

Obrazovanje? Karter je nervozno prošao rukom kroz kosu i bacio hemijsku na sto.

Zaboga, nije znao baš ništa o njoj. To je baš bez veze.

Otpio je nekoliko gutljaja kafe i okrenuo novu stranicu. Na njenom vrhu je ispisao Elajza Hejvens i dvaput zaokružio njeno ime. Ispisaće sve ono što zna o njoj.

Upoznali su se pre dve godine. Pre toga, Elajza se godinama družila sa Samantom. Nastavio je nasumično da ispisuje reči koje su mu prve pale na pamet u vezi s njom. Pametna. Snalažljiva. Usredsređena. Lepa. Duhovita. Tajanstvena. Nosi pištolj. Dvaput je zaokružio poslednje dve reči.

Zašto bi neko nosio oružje ako ne radi u policiji ili nekoj drugoj državnoj službi? Ne, to nije imalo smisla. Sve do juče, nikad se nije kretala u društvu državnih službenika. A onda su se pojavila ona dva detektiva.

Karter je lupio rukom po stolu. „Pa naravno." Nije tražio odgovore na pravom mestu.

Bilo je tek pet ujutru. Previše rano da bi potezao svoje veze.

Ugrejao je kafu i počeo da pretražuje veb-sajt Losanđeleske policije, ne bi li u rubrici zaposlenih prepoznao lica one dvojice koji su odveli Elajzu. Posle jednosatne pretrage, našao je njihova imena. Din Braun i Džejms Flečer. Obojica su bili detektivi bez mrlje u karijeri. Njihove fotografije bile su u rubrici Specijalne operacije. Nadao se da u tom odeljenju nema hiljadu zaposlenih.

Udata do ponedeljkaWhere stories live. Discover now