Deveto poglavlje

574 28 1
                                    

Posle napornog treninga s puno udaraca nogama i rukama, koje je Elajza i zaboravila da ume da ih izvede, uspela je dovoljno da razbistri glavu kako bi se usredsredila samo na realne činjenice o svom životu.

Roditelji su joj mrtvi već skoro dvadeset godina. Uprkos tome što neverovatno liči na svoju majku, šanse da neko otkrije njen pravi identitet su bile izuzetno male, ili čak nikakve. Pa ipak, Džim i Din su delovali mnogo zabrinutije nego što je, po njenom mišljenju, za to bilo razloga. Ko zna zbog čega?

Elajzi je rečeno da ne sme nikome da zucne o svom nekadašnjem životu, jer će time dovesti u opasnost ne samo sebe već i druge ljude. Bila je sigurna da su detektivi mislili na prosečnog Džoa s minimalnim sredstvima za bezbednost.

Srećom, njen božićni spisak bio je pun imućnih, uticajnih ljudi koji su imali na raspolaganju odlične sisteme zaštite i dobro obučene telohranitelje. Mnogo bolje od državnih policajaca, koji svaki put kad uhapse nekog velikog kriminalca, dovode u opasnost i sebe i svoju porodicu. Zato neće dozvoliti da je odvuku od života koji je izgradila.

Uostalom, tu je i Karter. Stomak joj se prijatno zgrčio od same pomisli na njega. Baš se potrudio da je zavede. Dok je razmišljala o onome što se desilo između njih dvoje, Elajza nije mogla sebi da odgovori zašto mu je to dozvolila. Tog dana je bila potresena i prilično ranjiva. On je verovatno to osetio, pa stoga nije tražio više od nje. Međutim, bilo je teško zaboraviti sve one njegove strasne poljupce i na to kako je ona odreagovala na njih.

Ipak, njemu sad svakako nije bila potrebna prolazna devojka koja će mu pokvariti šanse za pobedu na izborima. Njihova mala ljubavna avantura moraće da ostane prva i poslednja.

Baš šteta. Ne bi imala ništa protiv da istraži i njegove ostale ljubavničke talente. Možda za pet godina, posle izbora i isteka njegovog mandata. Naravno, ako se do tada ne bude oženio. Nije joj padalo na pamet da ikome bude ljubavnica.

Elajza je skrenula u dvosmernu ulicu i nastavila da vozi prema Blejkovoj i Samantinoj kući u Malibuu. Pogledala je u retrovizor i ustanovila da je niko ne prati.

Moraće obavezno da kaže Gven da nije bezbedno da se useli kod nje. Pretpostavljala je da jedna britanska plemkinja neće rizikovati, bez obzira na to koliko je žudela za avanturom. Mada, na neki čudan način, Elajzi bi prijalo društvo druge žene. Ne bi joj smetalo ni to kad bi joj Karter ponovo pokucao na vrata.

Ostavio joj je kratku poruku na mobilnom telefonu. Rekao joj je da misli na nju i odmah zatim dodao da mora da otputuje u Vašington na nekoliko dana. Mada nije želela da bude razočarana, bila je. Čas bi silno želela da ga vidi, čas ne bi. Ni zabavljanje u srednjoj školi nije bilo ovako zbunjujuće.

Zaustavila je auto pred imanjem Harisonovih i pritisnula taster za otvaranje kapije, sve vreme se osmehujući kameri usmerenoj ka njoj. Odmah zatim začulo se tiho brujanje motora koji joj je otvorio masivnu čeličnu kapiju, ali samo toliko koliko je bilo potrebno da prođe automobilom kroz nju. Pošto se kapija zatvorila, Elajza je nastavila da vozi prema vili.

Otvorila joj je Meri, Blejkova i Samantina kuvarica. „Samanta uspavljuje Edija, sad će ona", rekla joj je sredovečna žena.

Elajza je zakoračila u raskošni foaje i spustila tašnu i ključeve na stočić.„Hvala, Meri."

„Želite li da je sačekate u kuhinji ili u dnevnoj sobi?"

Da nije želela da razgovara nasamo sa Samantom, Elajza bi sačekala prijateljicu u kuhinji, ali, imajući u vidu delikatnost onoga što je htela da joj kaže, odlučila se za dnevnu sobu.

„Sačekaću je u dnevnoj sobi, ako nemate ništa protiv."

Meri ju je začuđeno pogledala, ali nije ništa prokomentarisala. „Naravno da nemam. Doneću vam kafu."

Udata do ponedeljkaWhere stories live. Discover now