Osećaj tvog dodira 🔚

Always on my mind

Nisam osoba koja će izgubiti glavu, ne eksperimentišem i dobro razmišljam pre donošenja odluka koje su bitne za mene. Mogu sa sifurnošću reći da mi se dopada porodica mog oca, on i Marija su divni prema meni, Uroš je pravi mlađi brat, Stefan je i dalje po malo suzdržan ali mislim da nam je odnos sve bolji i bolji. S druge strane je Nikola, ne znam kako da tumačim naš odnos za ove tri nedelje sam ga videla par puta, uvek je izuzetno ljubazan prema meni, uviđajan i topao, ali imam osećaj da me gleda nekako čudno, kao da traži nešto ili me posmatra kao da sam sa duge planete, ne smeta mi ali me interesuje zašto je to tako.

Za ovo vreme sam se sptijateljila sa Unom, prijateljicom mog brata koja je zaljubljena u njega, nije mi priznala ali je veoma očigledno. Jedina stvar koja me brine jeste rođendan mog brata i Saše, slaviće ga u Nikolinom klubu koji će zvanično početi sa radom u subotu, dan nakog proslave Sašinog i Uroševog punoletstva. Ne mogu da izbegnem odlazak jer ne znam kako bih objasnila da ne izlazim po klubovima, previše dodira nije dobro za mene, morala bih da se istuširam bar desetak puta za veče. Još uvek ne znam kako ću to izvesti.

Zenela sam se u mislima dok sam na klaviru svirala i pevala "Always on my mind", od Elvisa, čak me i on podseća na Nikolu.

Tell me, tell me that your sweet love hasn't died
Give me, give me one more chance
To keep you satisfied, satisfied

Little things I should have said and done
I just never took the time

You were always on my mind
You were always on my mind
You were always on my mind

Maybe I didn't treat you
Quite as good as I should have
Maybe I didn't love you
Quite as often as I could have
Maybe I didn't hold you
All those lonely, lonely times
And I guess I never told you
I'm so happy that you're mine
Maybe I didn't treat you
Quite as good as I should have .....

- O Bože – čula sam nečiji jecaj i okrenula se. Lena i Marija su smrcale.

- Ovi je bilo predivno – Lana me je pohvalila.

- Zaista Ana, nisam čula lepše izvođenje ove pesme – Marija se složila sa njom.

- Hvala - pročistila sam grlo i na brzaka bacila pogled ka Nikoli, stajao je malo dalje sa Urošem i Sašom. On ih skoro svakog dana dovozi iz škole. Ponovo taj pogled.

- Trebalo bi da je angažuješ da peva u tvom klubu, em dobro svira em je zgodna – Saša se našalio.

- Naravno da je zgodna, svi iz naše porofice su hot – Uroš je dodao ponosno i izmamio mi osmeh. Nikola i dalje nije ništa komantarisao, bilo mi je naprijatno, zato sam sačekala da se svi smeste pa da se izgubim u svojoj sobi.

- Nikola može kafa? – pita ga Marija.

- Ne hvala, moram natrag na posao, treba da završim neki nacrt – odgovorio je gledajući u mene.

- U redu, Ana ti pretpostavljam da nećeš?

- Neću Marija hvala – zna da pijem samo jednu kafu dnevno i to ujutru.

- Dakle sviraš i pevaš Elvisove pesme? – napokon mi se obratio.

- Volim Elvisa – slegnula sam ramenima.

- Dok si sedela za klavirom izgubljena u svom svetu, odlučio sam da te oženim.

- Molim? – da me oženi.

- Definitivno ću to uraditi – rekao je više za sebe, zatim se okrenuo i otišao.

Šta je ovo bilo? Razumela sam šta je rekao i nisam razumela. Šta je to značilo?