Osećaj tuđih dodira

14.8K 709 1
                                    

Klub se zove "21", ne znam šta taj broj predstavlja Nikoli ali planiram da ga pitam. Došla sam sa ocem i Marijom a Stefan i Uroš su krenuli pre nas. Na ulazu u klub nalaze se ogledala sa leve i desne strane, osmotrila sam još jednom svoj stajling. Obukla sam crnu haljinu čija dužina se završavala na sredini mojih listova a dužina rukava je bila do mojih laktova, dekolte je mali i skoro neprimetan, obukla sam ovu haljinu u nadi da će me zaštititi od tuđih dodira, kosa mi mi je bila podignuta u nisku punđu, jednostavna ali elegantna, sve u svemu sveden stajling je moj omiljeni stajling.

- Wau, meni je rođendan a svi će buljiti u tebe – Uroš me poljubio u obraz.

- Ne preteruj.

- U pravi je izgledaš prelepo. Damski, dopada mi se – Stefan mi se nasmešio.

- Hvala.

- Spremna za novu turu familije? – namignuo mi je.

- Valjda.

- Da te vidim? – Lena me okrenula ka sebi. Malo sam se cimnula ali sam se izvukla i okrenula se.

- Ana dušo, prelepa si.

- Hvala Lena, ti prosto blistaš – savršeno je pokrila svoj mali višak kilograma haljinom i definitivno osmehom.

- Ni izbliza kao ti, moraću da te čuvam od udvarača večeras – ozbiljno je rekla i okrenula se ka Mariji.

Ponekad ne razumem ove ljude.

Dočekala sam sve goste sa ocem, Marijom, mojom braćom, i Nikolinim roditeljima, ali Nikole nije bilo ni na vidiku. Nije bilo loše kao što sam mislila da će biti ali nije bilo ni sjajno, imam potrebu za tuširanjem ali za sada je gušim nekako.

Dok se smeškam i odgovaram na ista pitanja po stoti put čujem Lenu kako kaže svom suprugu da pozove Nikolu.

- Doći će, znaš da ne voli ove stvari – odgovorio joj je a Lena se namrštila.

- Gde je on uopšte?

- Gore u kancelariji.

Znači on je ovde, i krije se. Ne krivim ga.

- Znači ti si Ana – malo starija punija žena me privuče u svoj zagrljaj.

Šta?

- Ja sam Milena, tvoja najstarija tetka, tako mi je drago što sam te konačno upoznala – odvoji me od sebe da me osmotri pa me ponovo zgrli.

- Dušo previše si mršava.

- Drago mi je što smo se upoznale – pokušam neprimetno da se izvučem iz njenog zagrljala ali ne ide. Moram na tuširanje, koža mi vapi za vodom.

- Dobro veče porodico i prijatelji, drago mi je što vas vidim u ovolikom broju – začujem glas koji pripada Nikoli i iskoristim priliku da se povučem u ugao. Samo diši, sve je u tvojoj glavi.

Dok pokušavam da se skoncetrišem kao kroz izmaglicu posmatram kako se Nikola rukuje sa svima i nešto komentariše, očigledno je zaokupio svu pažnju. Iskoristila sam priliku i krenula da tražim toalet, moraće da posluži.

Provukla sam se između stolova, pokušala maksimalno da izbegnem bilo kakav dodir i razgovor i napokon pronašla toalet, ali na ulazu sam čula svoje ime i zastala.

- Da, zove se Ana ili Andrijana kako ističe njen otac – rekao je jedan ženski glas.

- Jesi li videla kako stoji po strani? Došla je iz Amerike ili odakle već i već misli da je nešto posebno – rekao je drugi ženski glas.

Osećaj tvog dodira 🔚Where stories live. Discover now