PETA DIMENZIJA

Znanje

Znanje je blagoslov kada ga primaš i odgovornost kada ga koristiš. Najveće greške, ponekad i kobne, događaju se kad znanje prenosiš dalje.

Znanje čuvaš u svojim mislima. Prenosiš ga riječima – govorom ili zapisom. Istu misao možeš izreći s malo ili mnogo riječi. Izvornu misao možeš u prijenosu oštetiti zbog ograničenja jezika i riječi ili zbog toga što je čuvaš u vlastitom okruženju znanja koja si prethodno usvojio. Ono što si izrekao ili napisao nije nužno istovjetno onome što si zamislio.

Kad primaš znanje – slušaš riječi ili ih čitaš. Ono što čuješ ili pročitaš nije nužno istovjetno onome što je izgovoreno ili napisano. To ovisi o tvom poznavanju jezika ili značenja riječi. I na kraju ono što si čuo ili pročitao pohranjuješ u svoje misaono okruženje i stavljaš u odnos sa znanjem i iskustvom kojima već raspolažeš.

Znanje koje se prenosi samo u jednom slučaju bit će prihvaćeno u svojoj cjelini – kada se savladaju sve prepreke između onoga tko ga daje i onoga tko ga prima.

Nama tektonima je Božjom milošću darovana sposobnost kojom uklanjamo prepreke u prijenosu znanja.

Došla sam do kraja prve stranice. Glagoljski alfabet kojega mi je dao fra Josip skoro da mi više nije potreban. Brojeve pisane glagoljicom prepoznajem s lakoćom. Njihovu vrijednost sam brzo upamtila. Ništa teže nego varijable u matematičkim proračunima. Osjetim zadovoljstvo zbog toga.

Pogledam u Doriana.

– Kako ti ide? – znatiželjno podigne obrve.

– Pročitala sam prvu stranicu – gledam ga pravo u oči. – Govori o prijenosu znanja.

– Pa svaka knjiga prenosi znanje – zakoluta očima.

– Da i ne – ovakav odgovor dao bi tekton Ivan. – Ovisi o onome tko ju je pisao i onome tko je čita. I ako je pročitaš još uvijek ne znači da si shvatio što u njoj piše, a posebno ne što je pisac mislio.

– Koliko stranica ima ova knjiga? – pogleda u nju sa strane. – Prilično je debela, listovi su znatno deblji od današnjih. To je valjda pergament. Ne mogu dobro procijeniti.

Ponovno navlačim rukavicu i uz pomoć pincete glasno prebrojavam stranice.

– Ukupno 247 listova, što znači 494 stranice – prelistavam knjigu natrag na početak.

– Za ovu prvu stranicu ti je trebalo oko četiri minute – glavom pokaže prema velikom zidnom satu sa sekundarom. – Nisam ti mislio štopati vrijeme, ali mi je sat naprosto bio pred očima. To znači da bi ti za čitanje cijele knjige trebalo oko...

– ...1976 minuta, odnosno gotovo 33 sata – moje matematičke vještine su značajno bolje.

– Ako nam vikar omogući boravak u knjižnici recimo osam sati dnevno – kalkulira gledajući u knjigu – trebat će nam četiri do pet dana.

– Što će nam, uvjerena sam – namignem mu i nasmijem se – rado omogućiti nakon što mu najavim još jednu donaciju za obnovu crkve.

– Tko bi odbio izaći u susret lijepoj mladoj znanstvenici – nadoveže se – koja uz to nemilice daje izdašne donacije.

Zvuk otvaranja vrata i užurbanih koraka navješćuje dolazak vikara.

– Oprostite što vam ne posvećujem dovoljno pažnje – govori dok nam prilazi. – No nadam se da ste se nekako snašli.

– O, da – pokazujem u smjeru stola i otvorene knjige. U ruku uzimam papir kojega mi je dao fra Josip i pokazujem ga vikaru. – Sve se razvija jako dobro. Jučer me je primio fra Josip kojemu ste me uputili. Izuzetan čovjek. Naučio me je osnove ovoga pisma i dao mi alat pomoću kojega ću sve to lakše moći proučiti. Za to sam vam jako zahvalna.