Izazovi me✔️

Uvod

2018.

Deset godina je već prošlo, stojim na istom mjestu gdje mi je srce slomljeno. Gdje mi ga je skršio u komadiće. I nakon deset godina nisam zaboravila koliko je gorak okus, to ostavilo u mojim usnama.

Vratila sam se samo iz jednog razloga sastanak generacije, i upravo je deseta godišnjica. Inače me ova vukojebina ne bi nikad vidjela. Nisam se htjela odazvati, nisam htjela ni doći ovamo, ali svaku godinu mami odbijam poziv ponestalo mi je izgovora više.

I zato sam ovdje, jača i nikad više neću dozvoliti da me netko baci na koljena kao on. Srušio me, zagazio kao crva. Željna sam osvete, željna sam da i njega zaboli bar na tren.

Ali duboko u sebi se molim da ga nikad više moje oči ne vide. Nisam sigurna kako ću reagirati zato je još bolje da ne saznam.

Poravnam svoju izgužvanu suknju, izvučem kofer i krenem prema svojoj kući. Vrata se otvore i mama me nasmijana čeka, raširi ruke. Na tren mi se vrati prošlost, ovako sam joj uplakana došla zadnji put. A sad dolazim kao odrasla, jaka i sretna žena.

Nemoj Bože da se pokajem zbog ove odluke.
Ali već imam osjećaj da hoću!