Izazovi me✔️

Stvarnost!

Otvaram vrata od stana i prvo što primjetim je tama i tišina. Strah mi se penje tijelom, ledi mi krv u žilama. Brzim korakom krenem u sobe od svoje djece i shvatim da je prazna. Više ne osjećam samo strah sada je i panika tu.

Trčeči provjerim ostale prostorije i panika se pojača. Misli mi divljaju sa scenama da se nešto desilo, a zatim ugledam komad papira na šanku.

Otišli smo! Treba mi tren predaha od tvoje stvarnosti. 
Uvijek tvoja Jasmin.

Gledam u komad papira i nemam pojma šta mi pokušava reći. Šta se je desilo od jutros? Pokušavam ju nazvati ali stalno se javlja sekretarice.

- Gdje su svi?
Pogledam u Tylera iza sebe i vidim da je i on zbunjen.
- Ne znam, pokušaj molim te nazvati Selinu i saznati što se dešava?

Vadi mobitel iz džepa i gledam ga dok ju zove. Ali ni ona se ne javlja, pokuša još jednom, pa još jednom i tek tada čujem njen glas s druge strane.
- Selina šta se dešava? Zašto se odmah nisi javila?
Čujem kako mu bijesno nešto odgovara na njegovo pitanje.

- Želiš li da dođem i pomognem ti.
Ali od njenog vrištanje, Tyler odmakne mobitel od uha. Preko volje se nasmijem tome.

- Ok, prekini neću doći, htjeo sam te pitati je znaš gdje su Jasmin i djeca?
Čujem kako mu Selina objašnjava, i kako se on mršti s svakim njenim nastavkom priče.

- Hvala ti Selina.
- Jebi se! - jasno i glasno se prodere i poklopi mu.

- Jeli ona uvijek tako borbena? - tiho upitam, dok gledam kako tužno Tyler gleda u mobitel. Ona mu znači više nego je spreman priznati.

- Ponekad i previše. Ovaj Eliot nemoj poluditi ok.

Znam da mi se neće svidjeti to što mi mora reći. Pa samo kimnem glavom kao potvrdu.
- Jasmin je danas tijekom dana otputovala s djecom za Smallwill. Otišla je kući!

- Zašto! - vrisnem na njega, kao da je on kriv nešto.

- Zašto što ju je Fred posjetio i sve joj rekao o tebi.
Da li je dovoljno reči da sam bijesan, jer osjećam da ta riječ ne može najbolje opisati kako se ja osjećam.

Stiščem ruke i zube toliko jako da imam osjećaj da će sve popucati.
Opomenu sam ga, jebeno sam mu rekao da ću ga ubiti ako joj priđe. Eh sada je mrtav čovjek, sada ću ga spremiti u zemlju, tamo gdje će ga crvi jesti.

- Eliot! Ne brzaj, daj tren da razmislimo o svemu, daj plan da napravimo i onda ćemo vidjeti kako dalje.

Gledam u Tylera kako mi prilazi oprezno i toliko sam željan krvi da ubio bi ga golim rukama da mi je blizu.
- Uredu je Ty! Sve o čemu mogu razmišljati je kako ga ubijam. A to će mi se uskoro ostvariti, onaj tren kada ga ugledam biti će mrtav.

- Odlazim u Smallwill za par dana, prije toga želim riješiti jedan manji problem. Želim da uđeš u trag bivšem mužu od Jasmin i onda ćemo ga ja i ti ići posjetiti.

- To nije teško, dovoljno je da otvoriš novine i tamo ti piše gdje i koga jebe noćas!

Ali ipak izvadi mobitel i odlazi u drugu prostoriju. Gledam po praznom stanu i sve o čemu razmišljam šta joj je rekao? I koliko je tog rekao?

Jer jesam radio sam gadne stvari, ali opet trebala je pričekati tu, i da čuje ostatak od mene. Nije trebala opet bježati kada zna da ću ju pratiti. Makar pobjegla na kraj svijeta ja ću uvijek biti njena sjena.

Dva dana, jebena dva dana pokušavam uloviti njeno bivšeg muža. Dva dana sam joj dao da dođe na sebe, da se smiri od stvari koje je čula.
A sada ja i Tyler stojimo u stanu od retardiranog gospodina Tonija Stona.