Izazovi me✔️

Ti si ono za čim moje srce žudi!

Otvorim oči i protegnem se kao mačka. Cijelo tijelo me boli, ali od žestokog seksa cijele noći. Osmjehnem se sama sebi, osjećam se predivno i nakon dugog vremena imam ono što moje srce želi.

- Jesi dobro spavala, lutko.
- Znaš taj nadimak je već zastario. Jesam.

Smjesti se blizu mene na krevet, i gledam u njegovo predivno lice. Pitam se kako ću nastaviti bez njega. Jer ovaj naš odnos ima rok trajanja, i već me strah novog dana, nove noći jer ni on sam ne zna kada će ga skužiti.

Nagne se i nježno mi spusti poljubac na usne. Moje tijelo reagira odmah na njegov dodir. A srce lupa kao ludo.
- Jasmin prvo ručak pa tek onda ostalo. A nadimak lutko ostat će ti za cijeli život.

Odmahnem glavom jer znam da me samo on zove tako i nitko više. Ali nema veze najbitnije je da ga čujem. I da dolazi s njegovi usana.

- Kako to da me nikad nisi posjetio u New Yorku? Ipak imaš stan i kuću tamo.
Nježno me pogleda i gledam kako vodi unutarnji rat, šta da kaže.
- Eliot, istinu molim te!

- Jesam posjetio sam te više puta.
Gledam ga zbunjeno i nekako duboko u sebi osjećam da mi se ovo neće svidjeti.
- Molim.
- Prvi put kad sam te posjetio to je bilo nakon tvog odlaska tri godine. Išla si na fakultet i vidio sam da si sretna, nisam te htjeo uvlačiti u ovo sve. Jer vjeruj mi to je tada bila velika zbrka.

Gledam ga i ne vjerujem.
- Znači dva puta si odlučio, i u moje, i u svoje ime?
- Tako nekako.
- Kada si još bio blizu mene, a da ja nisam znala?
- Jasmin ne moramo sad o tome.

Nešto krije, i dalje znam taj pogled. Kad laže, pogleda u stranu i počeše se po bradi. To tako slatko izgleda.
- Reci mi!? Znaš da neću odustati.
- Jasmin, lutko bio sam na tvojoj dodjeli diplome, i bio sam na tvom prvom uživo javljanju. I bio sam na tvojoj svadbi.

Hrana koju sam prenijela usnama zastane mi u grlu. I gledam ga ali mi mozak ne registrira njegove izrečene riječi.

- Bio si na mojoj svadbi?
- Da.
Tužno klimne glavom i makne pogled s mene gleda iznad moje glave.
- Zašto?
- Zar je bitno?
- Da Eliot, bitno je!
- Želio sam vidjeti da li si sretna.

Sjećam se tog dana, imala sam osjećaj kao da me netko pozorno promatra, tijelo mi je na tren zadrhtalo, ali kad sam pogledala oko sebe nisam vidjela nikoga bitnog.

- Jesam, jedno vrijeme jesam bila sretna. - duboko u sebi osjećam krivicu što sam rekla istinu.
- Ali tražila sam nešto što on nikako nije mogao postati.
Pogleda me zbunjeno i slatko mu se nasmijem dok mu dajem odgovor.
- Nije mogao postati ti.

Osmijeh koji mi pokloni tjera me da skupim noge što jače, jer mi sve pulsira od želje da ga imam u sebi ponovo.

- Zašto ste se rastali?
Uzdahnem i moram skinuti ostatak tereta s leđa.
- Nismo se rastali. - tiho prošaputam, dok se on ukoči kraj mene. Osjećam njegov intenzivni pogled na sebi. Toliko me njegov pogled probada, da mi je teško udahnuti zrak u pluća.

- Još si u braku?
Kimnem glavom, a on skoči s kreveta i počne koračao po sobi.
- Koji kurac Jasmin? Šta sam ti ja onda? Ljubavnik? Zezancija?
- Nije tako!

- Nego kako je?! - toliko glasno vikne da mi na tren srce zastane.
- Ja. - opet me prekine kad poviče.
- Šta ti?!
- On me je varao! Je to jebeno želiš čuti, koji ti je vrag, ne daš mi da ti odgovorim.

Odmah je utihnuo i sjeo kraj mene. Ne želim plakati ali suze mi krenu.

- Nisam ga nikad voljela, i on je to znao. Pa je odlučio mi pred cijelim svijetom nabiti rogove. Zato sam pobjegla ovamo.
- Koje smeće!
Osmjehnem se i preko volje, dok on uzima moju ruku i primakne ju svojim usnama.