Izazovi me✔️

Pogledaj me, izazivam te!

Uzmem kemijsku u ruke i bez ikakvog premišljanja više, napišem svoje ime na dnu papira.
- Hvala vam gospođo Stone. Ima samo jedan uvjet. Puno pravni ste vlasnike tek od sutra. Morate prenoćiti ovu noć sami u kući. I od sutra je vaša.

Klimnem glavom i imam mnogo pitanja u glavi, ali kroz usta mi ništa ne izlazi. Totalno sam njema. Sjednem natrag na fotelju, s koje sam ranije ustala da potpišem papire.
Odvjetnik kupi papire i klimne mi glavom u pozdrav te napusti prostoriju.

Sjedim sama i zurim ispred sebe. Zašto je nešto tako predivno napravio i ostavio meni. Zašto me je napustio?
Izgleda da jedino što mogu je lupati glavom od zid. Krenem ustati i na stolu primjetim komad papira.

Nagnem se bolje, ali pošto ga gledam naopako nisam sigurna da li dobro vidim što piše. Obiđem stol i podignem ga s stola.

Čeka te posljednje iznenađenje u glavnoj sobi na katu. Potraži sama Lutko!

Ruke i tijelo mi iste sekunde počnu treperiti. Tresem se cijela i nisam sigurna da imam uopće snage pomaknuti se. Sjednem natrag na stolicu i zurim u njegov rukopis. Znam da je Eliot lično napisao ovo na komadić papira.

Čitam ga već stoti put, pokušavam vidjeti da li ima gdje neki znak, kakvo je to iznenađenje u sobi.
Lagano ustanem i kad izađem iz ureda shvatim već je počeo padati mrak. Nemam pojma koliko dugo sam sjedila sama u uredu.

Okrenem se oko sebe i vidim poredane svijeće od dna do vrha stepenica. S obadvije strane i lagano trepere u mraku. Nekako natjeram noge da se pokrenu i krenem uz stepenice.

Kad sam na vrhu vidim četvero vrata na katu. Zatim otvorim prva ali je prazna. Pokušam u druga, ali isto prazna. Krenem prema trećim i toliko mi se ruke tresu da imam osjećaj, od straha i šoka ću pasti u nesvijest.

Stojim ispred trećih i lagano okrenem kvaku. Kad se vrata otvore ugledam cijelu sobu prekrivenu u svijećama. Stojim na vratima i strah me udahnuti, strah me pomaknuti se.

Nakon skupljene hrabrosti natjeram noge da se pokrenu. Kako prilazim krevetu ugledam još jedan komad papira na krevetu. Ok nije strašno za sad. Valjda.
Podignem ga i trenutna jeza i dlake na tijelu mi se naježe.

Pogledaj me. Izazivam te!

Molim te Bože da je istina! Stojim kao skamenjena kad tiho glas iza mene progovori.

- Ajde lutko, pogledaj me izazivam te.

Tijelo mi je kao struna napeto, i kad se nekako uspijem okrenuti vrisak koji mi se otme s usana je nekontroliran. Eliot stoji predivan u crnom odijelu. Njegova crna kosa je malo duža, ali crte lica su prešli iz dječačkog u muškarca snova.

Emocije divljaju u meni iz šoka, u poricanje. I osjetim tren kad mi se zemlja počne tresti pod nogama. Oči mi se zatvaraju i osjećam kako padam u stranu.
Nije moguće!
On je živ!
Eliot je tu točno ispred mene.
Hvala ti Bože, vratio si mi ga!

*******

Podignem nježno njezino tijelo i prisloni uz svoje. Toliko emocija prolazi kroz mene da ju potpuno razumijem kako se osjeća. Nakon svih godina moje srce je opet tu. Kuca brzo kao nikada u životu.

Prislonim nježno svoje usne na njene. I tijelo mi ludi od želje i potrebe za njom. Lagano ju spustim na krevet i privučem na svoja prsa.

Držim ju tako blizu i čvrsto da me strah udahnuti. Da se sve ne rasprši u vjetar.
Udahnem duboko u sebe, njen predivni miris. Kako mi je nedostajala.