Izazovi me✔️

Ponosni otac!

Diši Eliot, jebeno diši!
Ali tijelo ne sluša moje komande, zrak ne ulazi u moja pluća. Kako se približavam vratima od Deanovog stana, osjećam da ću pasti u nesvijest.

Ili možda preživjeti manji moždani ili srčani jer stvarno se ne osjećam dobro. Dok Sofija pored mene skače od uzbuđenja. A Tyler hoda ispred nas.

A zatim zastane pred vratima i pokuca. Znam da su unutra, i sreća mi kola venama. Uskoro, sekunde nas dijele.
Kada se vrata otvore kao u usporenom filmu gledam situaciju.

Malena Elena zastane u pokretu i u trenu počne plakati. Gleda u mene i suze joj natapaju preslatku crvenu haljinicu.
- Ujko? - upita zbunjeno kao da nije sigurna da sam to ja.
- Ljepotice moja.

Spustim se u čučanj, a ona ispusti glasan vrisak i potrči prema meni. Snažno zagrlim njeno malo tijelo dok ona plaće na mom ramenu.

- Stvarno si tu ujko!
Poljubim ju u obraz, pa u čelo a ona se drži kao priljepak za mene.

Preko njenog ramena ugledam svoj život. Predivna je u trenerci i običnoj plavoj majici, ali meni je lijepša i od sna. Od šoka je prekrila usne rukama i kao da zadržava vrisak. Tijelo joj je malo popunjeno ali na svim pravim mjestima.

Stoji skamenjena i izgleda da nikako ne diše. Spustim Elenu na pod i okrenem ju prema Sofiji. Koja jeca kao malo dijete.

- Elena, ljepotice ovo je tvoja tetka Sofija!
Maleno lice od djevojčice se nabora od razmišljanja.
Sofija klekne na pod kraj nas i gleda u Elenu.

Najradije bi potrčao tamo prema lutki, ali prvo moram propisno upoznati njih dvije.
- Tetka? Kako da ja ne znam za nju?
- Pa ne znaš zato jer ona je živjela jako daleko, ali sada je tu.

- Predivna si Elena, i jako pametna. - Sofija joj komentira dok joj suze i dalje idu niz lice.
Za naš dolazak je znao samo Tyler pa kada Dean od šoka zastane kraj Jasmin osmjehnem se poslije će biti bijesan na mene.

A onda mu pogled padne na Sofiju, i šok se produbi.
- Sofija?! - tiho progovori.
Ona podigne pogled s Elene, i počne još jače plakati.

- Dean!
Potrči prema njemu i baci mu se u zagrljaj. Jeca mu još glasnije na ramenu. Prije nego smo pobjegli njih dvoje su bili vezani dosta, ona je Deana najviše voljela.
- Ne mogu vjerovati, držim te nakon toliko godina!

Glasno viče preko njenog ramena, i prvi put mu vidim suze u očima. Prvi put grdosija od čovjeka suzdržava suze, a rasplakala ga je njegova mlađa sestra.
- Ovo je sve ne stvarno!

Pogledam natrag u Jasmin koja je zbunjena još više. Zaobiđem Elenu i krenem prema njoj.
- Jasmin, to sam ja nećeš pobjeći od šoka?

Tiho joj je obratim, jer vidim kako se emocije mješaju u njoj, a onda kao da progleda. Tih par koraka potrči i snažno me zagrli. Kao da su se dva srca ponovo spojila, udahnem duboko u sebe njen miris i tijelo mi nakon godinu dana kaže dobro došao kući.

- Bože Eliot, to si stvarno ti!
Nježno joj mazim kosu i šapučem kako je predivna i slatka.
Odmakne lice od mene i položi dlanove na obadva moja obraza. Samo me gleda u oči kao da nije sigurna da sam tu.

A onda mi primakne svoje usne na moje i kao da se desi blagi potres. Tijelo vrišti od zadovoljstva jer napokon je uz mene, napokon je tu moj život.

Odmakne se od mene malo i vidim joj suze u očima. Poljubi ju još jednom kratko i onda spustim na pod.
Držim ju za ruku kada ju Sofija povuče u snažan zagrljaj. Preko ramena vidim da je Jasmin zbunjena tko je ovo.

Ali Dean joj ponosno odgovori.
- Jasmin, upoznaj našu jednu jedinu sestru Sofiju.
Odmakne se od Sofije i samo ju gleda u oči, primjetim da je i dalje zbunjena.