Izazovi me✔️

Uništen trenutak!

Posljednjih mjesec dana je bila ludnica, nevjerovatno je kako tako mala stvar kao vjenčanje može okupirati svaki kutak mog života.

Uz troje djece pa skoro mogu reći da nikako ne spavam. Jer kad napokon imam trenutak odmora onda Eliot traži pažnju. I tako iz dana u dan. Ali opet sam sretna, sreća isijava iz svake pore na mom tijelu.

Danas sam odlučila otići malo do grada, hodam ulicom i pokraj mene Emma skakuće od sreće!
- Mama mogu dobiti sladoled?
- Naravno ljepotice.
Ulazimo u slastičarnicu i prvu osobu koju ugledam je Kristen Löwe, i sjećanja iz srednje škole mi se vrate.

Gledam u predivnu plavušu, koja stoji u svojoj markiranoj odjeći i našminkana kao da ide na neku svečenost.
- Mama ja ću jagodu!
Emma me trgne iz razmišljanja, pogledam svoju ljepoticu i okrenem se prema pultu.

- Molim vas jednu jagodu na kornetu.
Starija žena mi se nasmije i uzvratim joj dok stavlja jagodu na kornet.
- Želiš još neki sladoled?
- Ne mama znaš da volim samo jagodu!

Pametna moja cura, gledam je s osmjehom kako slatko liže sladoled.

- Vidi, vidi koga to moje oči vide!
Okrenem se i dočeka me vrlo neprijatan pogled smeđih očiju. I kao da me opet ruka zaboli od njenog zareza. Ali potisnem mučninu i podarim joj najveći osmijeh koji imam.

- Kristen lijepo te vidjeti.
- Pa Jasmin, kako život?
Gledam njeno previše našminkano lice i znam da me ne pita jer mi želi dobro.

- Super, a tvoj?
- Mislim da je bolji nego tvoj, ipak vidi imaš ne jedno, pa čak ni dva već tri djeteta. A nikakvog muža!

Zlobni osmjeh joj je na licu i ona misli da me s tim dotakla, misli da ću se spustiti na njen nivo. Ali podarim joj još ljepši osmjeh i tiho kažem.

- Ja bar imam nekog, dok vidim ti si i dalje sama!
Njene ruke se skupe u pesnicu i priđe mi za korak.
- Mama ja bi išla. - pogledam prema Emmi i vidim da njene pametne oči trenutno ne žele biti blizu Kristen.

- Kakva mama? Ona ti nije ništa! Tvoja mama je bila kurva i umrla je od previše jebanja! - Ruka mi poleti prije nego stignem razmisliti. I šamar ozvoni kroz cijelu prostoriju. Bjes bukti u meni i povučem ju naglo prema sebi te joj bez imalo straha kažem sve u lice!

- Slušaj me rospijo, možda sam ti prešutjela onaj ispad prije jedanaest godina. Možda sam šutjela na svake tvoje uvrede prema meni. Ali ako te čujem još samo jednom da spominješ Lenu ili Emmu ili bilo koga od mojih. Vratiti ću ti duplo i vjeruj mi neću ostati samo na šamaru!

Njene oči pune se suzama i strahom, gurnem ju od sebe i nježno uzmem Emmu za ruke te povede prema izlazu.
Kad izađem van duboko u sebe udahnem zrak slobode. Napokon mogu zatvoriti poglavlja svoje prošlosti i krenuti naprijed.

Napokon normalno dišem, spustim se na koljena pred malu Emmu i maknem njenu tamnu kosu iza uha.

- Tvoja mama je bila najbolja, najnježnija i najljepša žena koju sam ikada imala sreće upoznati. Nikad, ali baš nikad ne dozvoli da ti netko drugi kaže nešto drugačije. Jasno Emma?!

- Da mama.
Lagano ju zagrlim i shvatim iako je naš trenutak uništen, ja i dalje imam osmijeh na licu. Jer takve nebitne osobe mogu ostati tamo gdje im je i mjesto. Duboko zakopani u prošlosti!

- Idemo kući, jer mislim da će me dočekati kaos.
- Da idemo već mi fale brat i seka.
Lagano hodamo do auta i pjevamo omiljenu Emminu pjesmicu.

Kada se parkiram ispred naše kuće na jezeru, shvatim da je tu više auta nego inače.
A nakon ulaska u kuću shvatim da stvarno vlada kaos!

- Uskoro će se vratiti svi požurite!! - Selina vrišti na ljude u bijeloj košulji i crnim hlačama. A jadni ljudi trče i obavljaju posao.
- Tyler debilu gdje si?? Je Eliot spreman!??