Izazovi me✔️

Pravila sreće!

Mislim da se nikada u cijelom svom životu nisam toliko glasno smijao. Cijelo mi se tijelo trese od smijeha dok gledam kako Emma, šprica vodom Jasmin a zatim bježi brže od srne.

Već sat vremena se igraju tako, jedna s drugom, dok ja držim svoju malu princezu u naručju. Do mene sjedi Doris i drži Gabriela. Oboje ih promatramo s osmjehom na licu.

- Drago mi je da je napokon sretna! Zaslužuje sreću nakon svih onih godina patnje za tobom.
U trenu me udari krivnja, jer ja jesam kriv za većinu stvari. Duša mi se kida jer sam ju ja najviše povrijedio.

- Doris, znam da sam kriv! Vjeruj mi mrzim se zbog toga.
- Jedno vrijeme sam te i ja mrzila, povrijedio si moju djevojčicu kao nitko. I nisam ti bila spremna oprostiti.

Na tren ju pogledam, i vidjeti toliku sličnost između dvije žene je nevjerojatna. Samo na Doris se vidi da ju godine nisu mazile, vidi se bol i patnja koju nosi duboko u sebi.

- Ja sebi još ne mogu oprostiti neke stvari, svoje postupke i odluke. Mnogo ljudi pati zbog moje greške.

Ona okrene glavu i pogleda me u oči, samo na jedan tren ugledam suosječanje prema meni, ali brzo makne taj pogled. I shvaćam ju brine se za svoju kćerku, više puta je noću plakala zbog mene.

- Eliot dosta je, znam da je teško ali živi za ovaj tren, pogledaj šta sve imaš. Nije ni vrijeme ni mjesto da se pitaš šta bi bilo da si drugačije odlučio.

Potvrdno kimnem glavom i pogledam u svoju ljepoticu u rukama. Za njih sam spreman ubiti, i to bez razmišljanja. Dobar mi je savjet dala živi za ovaj tren, to ću i napraviti.

Poslijednji tjedan dana mi je pokazalo kako bi moj život izgledao do smrti. Bio bi sretan i blagoslovljen ljubavlju. Budio bi se s osmjehom na licu i tako bi legao svaku večer. Ali jedan mali kutak mog mozga ne može da se ne brine.

Gdje je Fred? Da li će nešto pokušati? Strah me, po prvi put istinski sam sretan, i bojim se da će mi netko to oduzeti. Isabella počne glasno plakati u mojim rukama pa dohvatim bocu s mlijekom i primaknem njenim usnama.

Gledam kako pohlepno vuče hranu u sebe. Iako ih Jasmin doji ipak nema dovoljno za oboje, pa ih još hranimo na bocu. Do sada sam shvatio kako funkcionira naš cijeli dan.

Emma ujutro rano uleti u našu sobu da nas probudi. Moram priznati da me je osvojila na prvu, i već me vrti oko malog prsta.

Dok ja Emmi pripremam doručak, Jasmin hrani djecu. Zatim se igramo, hrana, igramo, hrana. I tako dok ne krenu spavati. Naravno između tog svega useru najmanje dvadeset pelena.

Ali opet osjećam se tako ispunjeno i osmjeh mi ne silazi s usana. Sve dok mi u misli ne dođe moja sestra, i kako je njoj teško. Iako bolje ona podnosi cijelu situaciju bolje nego mi, trenutno su doktori da li prognozu, da joj možda samo treba vremena da prohoda.

Ne mora značiti da će biti nepokretna , iako me duša boli jer me svakog poziva strah da će mi reći ono najgore.
A naš otac kao što smo i pretpostavljali ima dovoljno novca da plati više milionsku kauciju.

Vani je i čeka svoju smrt, nije nas pokušavao kontaktirati, ali da je dovoljno bi bilo da kažem kako imam dokaz protiv njega, koji mi je dala Sofija.

On bi znao o čemu je riječ. Na video snimci on i naš stric razgovaraju o smaknućima nekoliko ljudi. I lijepo mu se vidi lice tako da ne bi se moga tvrditi da to nije on.

Iskreno sve se je nekako posložilo, mislim koliko je moglo u ovih sedam dana.
Gledam svoju princezu u rukama i tijelo mi je sretno, ma cijeli blistam kao božićno drvce.

- Eliot dosta je za danas, idem u kuću presvuči Emmu, a zatim blizance.
Pogledam u Jasmin koja je mokra do gole kože, i kako su joj bradavica vidljive. I sve o čemu mogu razmišljati je kako ih uvlačim među svoje zube.