TREĆE POGLAVLJE

9K 431 3
                                    


Celo pre podne mi prolazi u razmišljanju zašto je Stefi ljuta na mene... Poželeo sam joj –dobro jutro, a za uzvrat dobio njen podignut nosić.

Šta sam kog mog kurca uradio, pitam se i dok parkiram motor ispred svog kafića. Skidam kacigu i odmah stavljam naočare za sunce dok drugom rukom vadim mobilni da vidim zašto vibrira. Gledam u desetak poruka ulazeći u kafić i zaustavim se kod šanka. Prelistavajući poruke, iskoči mi Stefanina poruka od sinoć, pa se nasmejem za sebe.

„Ona crnokosa je Jagoda, a ona zelenooka je Stefani." Čujem nekog tipa iza leđa i momentalno skinem naočare okrećući se sto posto siguran da samo jednu Stefani imamo u gradu.

Jebeno tačno! Stefani sedi u bašti mog kafića sa drugaricom, a dva ortaka im prilaze. Zaškiljim pogledom i odmah se pokrenem jer je jedan dobar momak, a drugi je problematičan do zla Boga! I, jebem ti sunce, baš, kretenčić gleda u Stefi.

„Malecka?", progovorim kako stanem kod njihovog stola.

„Hej, Petre", uzvrati mrzovoljno.

„Šta se radi?", pitam pomerajući pogled sa njih dve koje sede na dva dečka koji stoje.

„Eeee, brateeee!", počne malo zlo zvano Deki. „Malo muvanje, ovo-ono..."

„Pašina sestra, a moja drugarica", obavestim ga, i suptilno pokažem prstom na Stefani koliko da zna da je za njega zabranjena zona. Primaknem mu se da bih bio tih. „Nemoj da imamo problema", dodam.

„Brateee moj!", podigne obe ruke kao da se predaje. „Nema problema, sve shvaćeno", mune me laktom i namigne misleći kako je Stefani moja.

Gledam kako se klipan udaljava unazad pa se onda okrene i ode svojim putem. Vratim pogled na Stefani, a ona ustala i uzima svoju tašnu pa me počasti jednim pogledom koji vrišti –LJUTA SAM NA TEBE!!!

„Stefani?", pozovem je da me lepo pogleda, a kad to učini, priđem joj za korak bliže. „Prvo, Deki nije za tebe, a drugo, zašto si ljuta ne mene, malecka?"

„Prestani da me zoveš – malecka", procedi kroz zube.

„Dobro, velika moja, gde je zapelo, sunce mu poljubim?", nasmejem se jer mi malecka ulepša dan.

„Idem ja sa...", začujem drugaricu.

Oboje se okrenemo i pogledamo kako joj drugarica ode sa Filipom. Ma, boli me kurac, mislim se, gde ćete vas dvoje, pa ponovo pogledam u Stefani.

„Idem. Ćao", tiho kaže i okreće se od mene.

„Halo", uhvatim je za rame i okrenem prema sebi. „Šta sam ti uradio?", pitam kao budala.

„Nisi ništa", zagrize usnicu i šara očima oko nas.

„Slušaj, Stefi, ako sam ti nešto učinio i naljutio te, reci mi, jer se ja ne sećam da sam te bilo kojim gestom uvredio", ozbiljno kažem jer je bila poslednja osoba na svetu kojoj bih želeo nauditi.

„Ma, nisi ništa", osmehne se i prođe rukom kroz kosu.

„U, malecka al' ti mene zajebavaš, ni –dobro jutro, jutros ne dobih, ali onaj selfi ti je bio sjajan", tiho se kikoćem.

„Zlobniče!", udari me rukom po ramenu, „Pogriješila sam broj", sva se zacrveni u licu.

„Ubi me, bre", odmah se uhvatim za rame glumeći da sam jedva preživeo. „I, uopšte mi ne smeta što si pogrešila broj...", zastanem i zaškiljim smišljajući u sekundi kako da je smekšam. „Zapravo, smeta mi", kažem tužno. „Pomislio sam da sam dobio poljubac za laku noć."

NA METAR OD LjUBAVI 6. DeoWhere stories live. Discover now