Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Ubila si me! Mene? Mene da neka ženska uništi, pa to ni u snu nema, a pogle ovo! Izvukla si dušu iz mene jebote ženo ti si stroj! – ležim pored nje totalno uništen! Ovo je bio tako dobar seks da sam se u istom ovom trenu dok se ona naginje nad mene, a kosa joj pada preko lica zaljubio u ovu ženu kao tele.
– Kakav problem imaš doktore Kruniću? Što tu cmoljiš kao neka baba? Malo seksa i ti već pao u komu, pa jebote nisi zec da se izvrneš nakon posla.
– Pored tebe bi se ženo izvrnuo i slon. Dušu si mi izvadila.
– Samo sam htjela provjeriti je li istina ono što se po gradu priča o tebi. Sve od A do Ž.
– I, što si ustvrdila? – zagrize usnicu, a ja opet pretrnem, po..., pojeo bih je cijelu odmah, sad
– Pa, istina je kolega. Imate iznimne tehnike, ali to ni ne čudi s obzirom na to koliko vremena provodiš u ženskim cicama.
– Hej mala nemoj tako. Nije to zbog toga. To je Božiji dar.
– Jeste, jeste, baš te lijepo obdario raznim kvalitetama.
– Ah, čuj, što da ti kažem. – ona odmahne glavom, nasmije se i poljubi mi vrh nosa.
– Bilo mi je divno s tobom Damjane. Voljela bih to ponoviti! – srce mi preleti u mali mozak. Je l' ona to ozbiljna ili me zajebava? Ona bi voljela ovo ponoviti? Pa, je l' može odmah ili sad? Uh, majko moja draga preznojih se.
– Ovaj... Zbilja to misliš? – evo me još i mucam. Ne mogu jebote kad je tako predivna i do maloprije je za mene bila jedna od onih cura o kojima čak i jebač kao ja može samo sanjati. Uz svu moju divnu reputaciju nisam se nikada usudio prići curi poput nje, a sada ovako iznenada, bez razmišljanja i zbog Makse prišao sam i evo me tu. Tu u njenom krevetu, oduzet od njene strasti, opijen njenim tijelom i udaren totalno pogledom iz njenih očiju. Sretan sam kao nikada.
– Da, mislim. Zbilja već jako dugo vremena planiram kako da se uvučem u tvoj krevet ili da tebe ubacim u moj, ali nije baš lako do tebe doći. Nekako nam se putevi nikako ne ukrštaju, a i znam da puno vremena provodiš sa Maksimom, a ono jebi ga izbjegavam ga zbog Tihaninog duševnog mira i... – ma daj mala dosta si pričala! Zgrabim je i povučem na sebe, pa se umalo ne udavim u tim slatkim valovima njenih usana.
– Samo si trebala reći curo! – ona se nasmije – Znaš li da sam mjesecima hvatao priliku da te negdje škicnem, da malo oči naparim, jer sam vjerovao da bi me ti otpuhala kao uragan kada bi ti se samo pojavio u vidokrugu.
– Ti si lud!
– Uh, da samo znaš. U ovom trenutku sam totalno neuračunljiv. Ubijaš me.
– Ma, daj, to pričaš svakoj koki koju kresneš, znam ja kako vi tipovi medite da si osigurate još koju rundu.
– Mala nećemo se sad vrijeđati. Ja nikome ovo nisam rekao. Samo tebi. Obično žene to kažu meni... – stanem pa se zamislim. Koji k. baš? Jesam li ja to sada zamijenio uloge s mojim ribama ili što se točno ovdje dogodilo?
