Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– A, jebote konačno si stigao gazda, pa pogledaj ga! Preparirao se. Ne znam više što da radim s njim! – čujem kroz maglu Mare kako govori, dok mi glava leži na stolu i nemam snage da je dignem. Pijan sam kao stoka, znam to. Boli me isto tako moj krasni kića za to. Samo želim da se udavim u alkoholu, da se udavim sam u svojoj muci. Zašto? Zašto se to moralo dogoditi? Zašto još uvijek nisam pao u komu i zašto još osjećam? Zbog čega sam još svjestan? Ne želim to. Želim se odvaliti do stanja kome i ostati takav zauvijek.
– Damjane? Hej brate, hajde diži glavu. – Maksimove ruke me dižu, iako to ne želim svoga brata ne mogu odbiti – Što se dogodilo jebem mu sve? Bio sam u Splitu, Mare kaže da ločeš od jutros. Pa što je? Je l' Lana? – kako kaže Lana, sve mi se u grlu stegne. Gledam ga i mutan je u pizdu materinu, a ruka mi steže njegovu
– Makso, brate...
– Hajde polako, ispričaj mi. Što se dogodilo pobogu?
– Je li dobro Maksime? – skrenem pogled, a moj Tole sjeda na stolac pored mene – Damjane sine, pa koji vrag? Što se dogodilo da si ovakav majku mu dragu? Reci svom starom, hajde tu smo ja i Maksa, pomoći ćemo što god da je u pitanju.
– Hoću da se komiram. Da krepam. Da me nema. Boli Tole, svega mi, duša me boli.
– Je l' te Lana ostavila sine? Jesi li zbog toga pijan kao stoka? Tuguješ sine?
– Lana je divna! Ona je moja divna žena. Mami se sviđa. Ona je prava za mene.
– Pa, što je onda? – gledam ih obojicu, ne znam od kuda početi, kako u kratkim crtama objasniti zašto hoću komu od jedno trideset godina da ostarim bez svijesti i osjećanja.
– Znaš li stari moj, da je ono govno... Onaj užas od čovjeka...
– Željko? – kimnem, a glava krene opet dolje.
– Ne samo da je ostavio mamu, varao ju je oduvijek.
– Žao mi je sine. Ksenija je dobra žena, nije to zaslužila.
– Ona je najbolja žena na svijetu Tole, najbolja. – kada to kažem, nešto mi u pijanu glavu uleti kao lopta u gol – E, Tole ti i moja stara bi bili super par. Ona bi bila sretna da ima čovjeka kao što si ti.
– Sine, pusti sada to, sada si ti važan.
– Umire. Taj smrad konačno plaća za sve grijehe koje je činio. Ne želim nikome smrt, ali iskreno, boli me kurac što će da rikne. Za mene je on riknuo onog dana kad je otišao.
– Zbog toga piješ? Jer će ti otac umrijeti? – Maksim traži moj pogled.
– Jok brate, briga me za njega. – potegnem iz čaše, a on mi otme.
– Dosta je Damjane! Dosta si popio. Dođi, odvest ćemo te kući. Da odspavaš, da se otrijezniš. Onda ćemo razgovarati.
– Neću kući! – otresem njegovu ruku sa sebe – Hoću k njoj! Hoću da joj kažem da je volim. Da nije istina ono što on priča. Nikada nisam bio ničiji, jedino njen i on sada i to hoće da mi uzme! Ne dam! Ne dam mu nju Makso! Ne nju!
