Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Zbilja si idiot! Kompletni idiot! Krele! – Maksim se zavali u fotelju, pa otre lice rukama – Nisi to trebao učiniti. Nisi joj to trebao reći. Znaš da joj je stalo do tebe, znaš da te voli, jebote pa rekla ti je to. Sad se sigurno jadnica osjeća kao govno.
– To je bio najlakši način Makso. Nisam je želio povrijediti, nisam želio da pati. Ovo je samo mala ogrebotina na našim srcima. To će sve da se zaliječi. Proći će i neće ostati ožiljak. Da sam učinio nešto drugačije trebalo bi mi mnogo muke i truda da to ispravim. Ovo ću popraviti puno lakše. Samo kada stignu nalazi.
– Popravit ćeš? Damjane, pa ti bar poznaješ žene. Kada se osjete povrijeđenima momentalno stvore oklop oko svojih osjećanja, oko svog tijela, srca i duše. Ti znaš da, ako Lana krene tim putem zbog ovoga što si učinio, najebao si kao Žuti. Nećeš ispraviti ništa. Ona je doktorirala ljudska osjećanja jebote. Ne možeš se tako zajebavati.
– Neće. Neće ona to. To je samo koji dan, a onda ću je tražiti oproštaj, reći ću joj da sam kreten, da sam imao problem sam sa sobom, smislit ću nešto, ali neću je izgubiti. Ne zbog Željka, ne zbog nikoga. Neću i ne mogu brate. Ona je ta. Ona je žena za mene. Jedna, jedina. Ja sam njen. Jedino njen. Sada i želim to biti zauvijek. Želim s njom sve. Da upoznam svaku stanicu u njenom tijelu, da saznam sve o njoj, da živim s njom sretan do kraja života.
– Opet si imbecil! Želiš to pizdo, je li da želiš?!
– Pa, želim!
– I onda je ostaviš kao govno tamo da misli da ono što ti daje tebi nije dovoljno? Da treba da te obožava, da ti svaki minut govori da te voli?! Jebo te pas Damjane!
– Jebi se Maksime! Mislio sam da sam učinio dobru stvar. Da sam učinio ono što je bilo najlakše i najbolje rješenje, a ti me sad naruži ovdje kao budalu.
– Damjane, oprosti, ali žao mi je da te gledam nesretnog. Ti si moja luda, ti si moj osmijeh, ne mogu ja ovo. Nisam navikao. Mislio sam da si konačno našao smisao života, i vidi sad. U svom srcu mi svi znamo da ona nije tvoja sestra, nisi trebao da je otkantaš. Nisi trebao da povrijediš vas oboje.
– Gotovo je sada. Učinio sam što sam morao. Pregrmjet ću ova tri dana kako znam i umijem, a onda ću ispraviti krive tornjeve, ok. – on odmahne glavom – Sranje, moram da idem, zakasnit ću na posao.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
