Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– I dalje tvrdim da griješiš Tihana. Griješiš toliko da se daviš u svojoj grešci. Sve što govoriš je totalno krivo. Ti nemaš pojma koliko je ovo sretna vijest. Ovo treba slaviti, a ne plakati zbog toga – čistim njene posjekline na rukama, dok ona šmrče i odmahuje glavom .
– Ti si luda!
– Ma ti si luda, blesačo. Ti govoriš da je Mario sad zauvijek mrtav jer njegovo srce kuca u Maksimovim grudima! Pa jesi ti glupa ili što? To je on. Shvaćaš li? Ispunio je ono što ti je rekao. Nije te ostavio. Ostao je tu, kraj tebe. Znam da ti sve sada vidiš crno, ali kasnije kada se sve slegne vidjet ćeš da sam u pravu i da ovo sve nije moglo bolje ispasti. Maksim fizički užasno liči na Maria, a sad ima najvažniji dio tvog čovjeka u sebi, što Maksima Mladenovića čini savršenim čovjekom. Mariovo divno srce i Maksimovo... pa, sve divno ostalo, to je kombinacija za poluditi. Ostavio ti je dio sebe u čovjeku koji jedini ima ono što je on imao. Taj najvažniji dio sebe koji je ispunjen ljubavlju prema tebi, nekim je čudom završio u njegovom klonu. I ti sada opet imaš prilike imati kraj sebe tog čovjeka. Najbolje od obojice. Ti si zapravo sretna žena mala divljakušo i umjesto da tu dramiš, da režeš vene i cmizdiš treba da budeš sretna što ti se tvoj čovjek vratio u skoro izvornom obliku.
– Lana, u mom snu sam čula Maria. Rekao je neke čudne stvari. Rekao je da se pustim, da budem sretna, da će on naći mir samo tada. Kada ja budem sretna... U rukama njegovog brata.
– Brata? Kakvog brata? Mario nema brata, on je usvojen, koji k.? Nemoj da sanjaš gluposti mala, dobiješ podočnjake onda.
– Rekao je da Maksim nije kriv za njegovu smrt, da ga je od mene uzeo netko drugi. Netko čije je srce puklo od tuge za njim. – ma, daj što priča ova cura?
– Snovi su gluposti mala. Ne obraćaj pažnju na njih. – zamotam zavoj oko njenog dlana i učvrstim ga – Evo ga, kao nova. Zarast će. – uhvatim je za ruku i podignem joj glavu .
– Ova će rana na tvom dlanu zarasti baš kao i ona na tvom srcu. A, zašto će ova brže zarasti? Zato što ćeš je već sutra popodne odmotati i ostaviti je otvorenu. Rane ne mogu zarasti, ako ih stalno nečim stežemo i pritišćemo. Ti tako svoje srce pritišćeš mržnjom prema Maksimu, prema smrti, prema svima. Pusti ga na slobodu. Otvori vrata svog srca i pusti da vjetar isuši tu ranu koja krvari. Dopusti sebi da opet budeš sretna. Sada znaš da to možeš. Nemoj bježati od njega. Koliko god ti bježala, on će te tražiti i ići za tobom. Ono što srce obeća, obeća za zauvijek. Ja znam da ti možeš opet voljeti. A, sada kad znaš da živiš u tom srcu i dalje i da ono kuca za tebe, što više želiš mala? U tom je srcu tvoj dom, a to što je u Maksimovu tijelu to ti je samo jedan plus. Tvoj dom je u palači. Jer to je on. Uvijek je to bio. Ti sada živiš u srcu okrunjenog kralja trkačkih staza dušo. I taj kralj da bi bio sretan, da bi bio ponovno ono što jeste treba svoju kraljicu uz sebe.– ona me gleda, a vjerujem da iznutra lomi, važe i slaže.
– Nemaš što puno razmišljati mala. Poslušaj svoju doktorku. Uzmi si malo vremena, sažvaći sve i vidjet ćeš da sam u pravu. Maksim zaslužuje da ga pustiš blizu.
