Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Joj mačkice da znaš da mi je tvoja nježna ručica bila potrebna ko jebeni melem na moj nagnječeni ponos. Ta luda žena zbilja nije normalna. Sad se osjećam preporođen. – ona odmahuje glavom dok oblači svoje uske hlačice, a ta guza totalno me potjera da ustanem i zgrabim je ponovo. Nema pojma koliko mi je ovo trebalo. Koliko mi je trebalo da se izgubim u njoj da je osjetim pod svojim rukama. Kada je javila da je stigla i da želi da me vidi nisam ni minute čekao, nego sam uskočio u auto i odvezao se k njoj. I eto nas proveli smo noć skupa, najljepšu noć u mom životu. Ne serem kad to kažem, jer znam da to kažem JA, najveći kurvar na ovom dijelu države kojem je svaka noć bila odlična dok ih je trošio na lijepe žene. Od kada sam osjetio ovu ženu pod svojim rukama, od kako me ona digla do neba, ne mogu zamisliti da diram neku drugu. Ne mogu se zasiti nje, njene ljepote, njene ludosti, njenog tijela. Ona je kao najjača droga, opila me i zaludila za jedan dan.
– Damjane, pa moram da idem, zakasnit ću na sastanak. Nisi fer uopće. – vučem je nazad, znam da bi najradije ostala sa mnom, a pošto sam govno ja ću je na to i nagovoriti
– Ma daj Lanče, kakav sastanak, evo mi ovdje sastančimo od sinoć, jasno ti je da su ti sastanci ono beskonačni, otegnu se k'o muda u kamile, pa vjerujem da ti je bolje da produžiš ovaj ovdje sa mnom nego da ideš tamo gdje te smaraju. Kamile. S mudima do poda. Dosadni. Sastanci. Znaš. – moje su ruke svuda po njoj, a ona uživa u tome. Znam da mora ići, ali ja sam gad i jebe mi se živo, na godišnjem sam imam vremena za sve, pa ću da je na sve moguće načine zadržim ovdje, u krevetu, cijeli bogov dan. Ne može ona meni odoliti, skače mi na kukove i već me obara poljupcima, pa samo koraknem unazad i trucnem na krevet skupa s njom. Joj doktorice Lano, pa ti si rođena za mene. Mobitel mi zazvoni i prekine ovaj užareni trenutak. Ona se odvoji od mojih usana.
– Ma nek' zvoni tko ga jebe, ja sam na godišnjem. – puštam mobitel neka zvrnda, pjesma je dobra pa neka samo ide.
– A, možda bi se trebao javiti, netko je uporan, a ja zbilja moram ići Damjaneee... – uporno se pokušava izvući iz mojih ruku.
– Ma ti moraš samo da se ponovno svučeš mala moja, da legneš i da uživaš. Ništa drugo ti danas ne moraš.
– Neki moraju raditi manijače i zaraditi za život. Nisu svi dobro potkoženi kao ti.
– Ma što kenjaš mala zvjerko imaš privatnu ordinaciju, ništa tebi maco ne fali.
– Daj se više javi na taj mobitel, nesitu jedan. – okrenem očima, pa dohvatim jebeno zvrndalo. Todor.
– Ej, Todore, Tole, Tošo, gdje gori? – sad mi bi žao što sam ga pustio da čeka.
– Damjane, sine, oprosti što smetam.
– Ma samo reci stari. Mala je baš malo odahnula, ne smetaš. – osjetim udarac u tikvu, a ona uvrće nosom.
– Čuj sine, trebao bih uslugu. Nije ništa strašno, ne brini.
