Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sjedim u bašti, gledam more kako se talasa, galebovi vrište dok lete iznad plave vode. Čekam Lanu i lomim prste. Sav se preznojavam kao magarac i nije mi dobro. Ne želim ovo. Ne ovako s njom. Ne da moram da imam metlu u dupetu i stege na mudima. Pa, kako da to podnesem? To je Lana jebote. To je žena koja me izvrnula iznutra prema van. Ogolila me do kostiju, otkačio sam za njom totalno. To nijedna osim nje nije uspjela, i kada trebam da budem totalno u zemlji snova, ja sad moram da glumim budalu. Provalit će me za sekundu. Što god da učinim, što god da joj kažem znat će da je lažem, da muljam da serem kao grlica. Opet kažem to je Lana, to nije bilo koja koka. Ovo je ona koja je legla u moj krevet i jutro dočekala u mojim rukama. Ovo je žena koju sam majci predstavio kao snajku, ona je posebna, ona je jedina. Kako se maknuti od nje dok ne stignu jebeni nalazi, kako da se kontroliram i ne diram je, ne ljubim, ne imam?
– Mare! – viknem zmiju, a ona namigne pa dođe
– Reci šećeru!
– Daj mi Mare nekog otrova da opandrknem, da se nafiksam s nečim da je nekako odgurnem od sebe, a da me na zamrzi.
– Nemam takve droge u šanku Doco, znaš to i sam. – izvuče stolicu i sjedne – Nemoj ni da se trudiš Damjane. Nećeš uspjeti. Stalo ti je do nje i ne možeš ni da hoćeš da se makneš.
– Moram Mare, nije u redu. Ona je možda...
– Osjećaš li da jeste? – odmahnem glavom – Pa, onda što se brineš. Nemoj sebi uskraćivati sreću. Ako ne daj Bože i budu loši nalazi, kajat ćeš se što nisi s njom proveo još malo vremena. Iskoristi sve što možeš. Ako ispadne da ste rođaci, mislim, ono svakako ćete se razići.
– Ali, Mare, to je u mojoj glavi i ma koliko ja govorio da to nije istina, to visi u mom mozgu, u mojim očima, u svakom udahu kojim pluća napunim.
– Prestani misliti na to. Misli samo na ono lijepo. Da je voliš, da je ona žena koja te sjebala totalno. – nasmijem se – A, što je? Sjebala te Doco, priznaj. Nema više drugih koka za tebe otkako je ona tu. Ti si njen i reš pečen.
– Istina. Možeš li to vjerovati Mariška? Ja? Ono, fakat nevjerojatno.
– Uvijek sam znala da će naići ta jedna i da ćeš past kao ćuran na nju. Da ćeš se za dan okrenuti oko svoje osi i da ćeš postati papak.
– Hej zmijo, pa ti si rekla da neću postati papak.
– Pa, tada je to bilo dobro za reći. Papak si Damjane, nema ti spasa. Gledam te i u očima ti vidim da bi joj brao tratinčice na Velebitu da zatraži.
– Zla si Mare! Vrlo zla. – ona se nasmije pa mi stegne ruku
– Sretna sam zbog tebe Dami. Zbilja. Trebaš to. Trebaš ljubav, trebaš nju. Dosta je bilo kurvarluka. Vrijeme ti je da se smiriš. Vidi Makse, totalno drugi čovjek. Poharao pola Hrvatske, a drugu polovinu ti, i eto vas sada. Dvije su vas Zadranke stegle za muda nema majci mrdanja. Ta prava uvijek naiđe kada se najmanje nadaš. Misliš to je samo još jedna u nizu kad ono prc Doco! Odoše muda na pazar.
