Iščekivanje

1.4K 147 35
                                    

Prošla je prva nedelja... Sa mirisom pečene paprike i pripremama za zimnicu koja je ceo grad držala u nekoj euforiji, Nina je smireno i lagano koračala kroz vreme...
Septembar u punom jeku, skoro da će mu kraj...

Na isteku druge nedelje, sa iščekivanjem, češće je sedela na kamenu ispod tužne vrbe nego li što je kući bila.
Smetalo joj je. Nije joj prijala samoća, tišina...
Mogla je da se vrati užurbanosti svoga posla, ali je rešila da se ipak zadrži u varoši koju je mrzela. I volela! I opet, mrzela...
Želela je da ispuni majčinu volju, ne baš tako rado, ali je želela. Želela je da zadrži to nešto, što joj je u amanet ostavila, nešto što su zajedno sticale, za šta su se odricale.
Zato se i odrekla svoga redovnog posla, posvetila se šiću. Zato je odbila fenomenalan ugovor, zato se vratila običnoj mašini za šiće...

Nije joj bilo naporno da sedi za tablom i skicira, iscrtava. Ne, nije joj bilo čak ni teško... Medjutim, uskoro bi sva dešavanja, sve revije morala da ostavi po strani, da uposli makar još nekolicinu asistenata, a to se velikom joj gazdi ne bi svidelo. Zato je lepo objasnila situaciju, pružila ruku, potpisala obavezujući ugovor, da kada se vrati na velika vrata, prvo se vrati njima... Njihov rudnik novih, svežih ideja i kreacija... Nina Jocić...

Spustila je dlan na trbuh, samoj sebi se smešeći.
Ponovo je osećala onu iskonsku radost, ponovo se osećala ispinjeno. Potpuno!

Njeno ranjeno srce, krenulo je da zaceljuje, njena duša da se leči... Momčilo koji ju je nekada davno ostavio da umire sama, sada ju je lečio...

- Koliko ste sigurni, doktore?
- Po tome šta ste mi rekli, po pozitivnoj test tračici, rekao bih osamdeset posto. Uradiću ciljane pretrage, zatim i ultra-zvuk, da potvrdim, pa razgovaramo dalje...
- Kada?
- Može i odmah!

Sa nevericom je posmtrala ozareno lice sredovečnog lekara. Za razliku od njenog poslednjeg i jedinog ginekologa, budimo iskreni, ovaj je odavo da ima pojma o čemi priča. Dvoumila se, ozbiljno jeste!
Momčilo je očekuje kući, ona je krenula u nabavku, prošetala gradom, pogledala u apoteku i rešila na kraju u nju da udje.
Sa kesicom i test tračicom u njoj, ušla je u prvi kafić i naručila kafu. Kroz par minuta, otiša do toaleta i čekala... Dok je kafa stigla, stigle su i boje po tračici. Njene sumnje bile su opravdane...

- Završimo to!- rekla je te ustala sa stolice i pokazala odlučnost.

- Evo, ovde imamo jedno lepo pasuljče... Poslednji ciklus?
- Jun, neredovni ciklusi.
- Jun? Vi ste, gospodjo, trudni od jula. Po svemu ovde, jun mesec je za vas bio plodan mesec...
- To znači...
- Ne brinite, to samo znači da je plod krupnija za dve nedelje. Ništa strašno. Odstupanja su moguća. Udati ste?
- Ne.
- Dakle, to je problem. Imate stalnog partnera?
- Moglo bi se reći...
- Gospodjice, dakle, nemojte plakati. Ne osudjujem vas, već pitam zbog anamneze. Istorija porodične bolesti. Znate ko je otac?

- Naravno da znam!
- Prva trudnoća?
- Ne, druga...
- Imate dece kući?
-Ne nemam. Beba je umrla odmah na rodjenju
-Žao mi je... Da li je bilo urodjeno?
-Ne znam. Imala sam neku placentu prevaru.
-Mislite previu? Ustanite i obrišite gel - rekao je doktor, zatim seo zajedno sa njom... - Žao mi je što ste imali takvo iskustvo. Placenta previa je retkost, to je loše usadjena posteljica i karakteristično je da su takve trudnoće visoko rizične po majku, no ne uslovljavaju smrt ploda. Sigurno se nešto desilo...
- Ne znam, kada sam se probudila iz anestezije, rečeno mi je da beba nije preživela. Ne želim o tome... Sada, nema te previe?
- Nema drago dete.. Biće sve u redu...

Biće sve u redu, sećala se reči dobrog lekara.
U novčaniku, odmah pored lične karte i brda platnih kartica, čuvala je i sličicu sa ultra-zvuka. Njena beba je stara već dva puna meseca i ona je bila presrećna.
Samo, javlja se nov problem...

TestamentWhere stories live. Discover now