Chapter Fourteen; New Neighbours

315 17 1
                                    

Filip Djukić

"Jutro, trebaš pomoć?"-Ustao sam se pre Lee i sve obavio, pa krenuo u radnju. Kada sam izlazio iz stana, video sam devojku kako se mući s koferima.

"Jutro, ne treba sad će ovaj moj."-Nasmeši se ona.

"Novi susjedi?"-Pitam je, red je da budem pristojan.

"Joj da, izvini, ja sam Jana."-Pruži ona ruka.

"Filip."-Rukujemo se, čini se draga devojka.

"Evo me, jedva sam uspeo."-Dolazi moj drug iz škole, Marin.

"Pa šta ćeš ovde, Marine?"-Razveselim mu sve, nisam ga video ima 10 godina.

"Pa zar i ti živiš ovde, momčino?"-Zagrlimo se, svašta smo on i ja prošli. Ne znam uopće zašto smo se rastavili.

"Već 5 godina, brate. Drago mi je šta te vidim."-Nasmešim se, laknulo mi je odma. Imat ću najbolje susede!

"Jesi upoznao moju buduću suprugu?"-Marin se pohvali, a ja klimnem.

"Čak sam se ponudio da pomognem!"-Kažem, a Marin se počne smejati.

"Celi si istetoviran! Da pogodim, otvorio si radnju?"-Prije 10 godina, rekao sam Marinu kako ću sigurno da otvorim radnju, oduvek sam obožavao tetovaže.

"Jesam brate, moraš doći da vidiš."-Ne mogu da skinem osmeh s lica, drug moj.

"A ti si ovdje sam ili?"-Pita Jana, a ja odmahnem glavom.

"Bio sam sam, sada sam s devojkom."-Kažem, a Marin se podsmehne.

"Ti imaš devojku? E pa stvarno si se promenio, brate."-Potapša me po ramenu i ja klimnem, jesam.

"Jeste mogli dalje da se preselite?"-Neka devojka se zaustavi na stepeništu, a Jana se počne smejati.

"Filipe, ovo je moja seka, Ariana."-Kaže Jana i ja pružim  ruku prema Ariani.

"Filip."-Kažem, pa se rukujemo. Lepa devojka.

"Ništa, moram u radnju. Marine, dođi poslje na kafu."-Kažem mu i on se nasmeši, pa klimne.

"Filipe, ispale ti pare!"-Ariana vikne dok ja silazim niz stepenice.

"Pa od kud su ispale? Jebote, ni ne znam da imam para kod sebe."-Nasmešim se, a ona mi pred novce.

"Ćao!"-Mahnem joj, devojka ima pogled kao da će da me bije. Čudno, čudno.

+

"Jel radiš luće?"-Nazvao sam Leu, nedostaje mi nenormalno.

"Radim, a ti?"-Pita ona, a ja sednem na kauč u radnji.

"Gotov upravo, idem u dućan i kući. Da dođem po tebe kasnije?"-Pitam je.

"Javim ti, trebala bi s Tomom na piće, hoće razgovarati."-Kaže, a ja uzdahnem.

"Dobro, luće. Piši poruke."-Prekinem poziv, stvarno se nadam da ide s Tomom na piće. Jučer me majka toliko uplašila da Lei više ništa ne verujem.

"Dobar dan!"-Ulazi Ariana u radnju, a ja se počnem smejati.

"Jesi zalutala ili si namerno ovde? Imam devojku, da znaš."-Obranim se odmah, a ona digne obrvu.

"Filipe, radije bi s pacovima spavala. Došla sam da se naručim na tetoviranje, kaže Marin da si najbolji."-Ustanem se s kauča, pa otvorim bilješke.

"Hoćeš sutra?"-Pitam je i ona klimne.

"U 13, a ovo s pacovima neću da komentarišem."-Počnem se smejati.

"Onda u 13 sutra."-Zapiše di ona u mobilni, "Hvala ti ko bratu."

"Ništa, jesi se i ti doselila?"-Pitam je.

"Nisam, živim u centru. Došla sam samo da pomognem sestri."-Slegne ramenima, pa mi mahne, "Ćao!"

"Ćao."-Odmerim je, lepa devojka. Istetovisana kao i ja. Ali nema meni do moje Lee.

Mislim, Bože moj, nije da više nemam oko za lepe devojke, ali Lea je Lea.

"Brate, idemo na kafu i nemoj da me odbiješ."-Uđe Stefan u radnju, a ja se nasmešim.

"Idemo, hajde."-Stvarno ga odjebavam zadnjih par dana, lepše mi s Leom. Ali fali mi i brat, moram svašta da mu pričam.

Kome ću, ako neću njemu? Lepo se sve slaže, imam devojku, Marin se doselio vrata do mene. Ma živote, krenuo si napokon!

THE DEVIL HIMSELF // Book OneWhere stories live. Discover now