Prolog

18.8K 362 7
                                    

*23. JANUAR 2016 - 22:25 *.

OPSTA BOLNICA U AMSTERDAMU
RAJANOVA PERSPEKTIVA /PROSLOST.

Danima vec niko nije dosao u bolnicu da je obidje, a u glavi mi je jos eksplozija koja se dogodila kada su se kola njenih roditelja prevrnula na auto putu. Kao iz inata na tom putu nije bilo auta osim mog. Strpljivo gledam u nju trudeci se da ne polomim doktora koji je studirao toliko godina i ne zna da mi kaze hoce li se probuditi. I sinoc sam sanjao kako je i ona poginula u toj eksploziji i da mi forenzicar govori da nece moci otkriti imena ljudi zbog ostecenja koji je prouzrokovala eksplozija. Hteo sam spasiti i njene roditelje ali samo sto sam se odaljio od auta da nju smjestim eksplodiralo je. Nije normalno da sam se toliko opteretio ovim dogadjajem... Nije se budila, a kako kazu sva ostecenja su sanirana i ceka se hoce li se probuditi ili ne.

-"Nek smo dozivjeli da bezosjecajni Rajan brine za nekog"

Najbolji prijatelj stao je pored mene i posmatrao me je zabrinuto.

-" Kao princeza je..."

Kaze tise, na sta okrenem glavu u stranu. Vazno je da prezivi nije mi nista vise vazno.

-" Nema rodbine, tek joj je 18. Sta ces da radis sa njom?"

Bezbroj pitanja i samo jedan odgovor od mene... Tisina, covijek iz sjenke kako me zovu cjenio je svoje cutanje. I ovoga puta Lovren se nije obazirao na moje kuliranje vec nastavio da je posmatra iza ogromnog stakla koje dijeli hodnik i sobu. Ovde vec misle da sam joj rodbina,a ja kao i ona sam sam. Lovren ubrzo nakon sto mi donese kafu ode iz bolnice, a ja ostanem da cekam.

-" Gospodine trebalo je da se odmorite i malo odspavate... Pozvacemo vas ako se Noel probudi vec danima ste ovde"

*20 DECEMBAR 2016 12:22.*
AMSTERDAM/ kuca Rajana Holsema.

Ogromna kuca jednog od najvecih tajkuna Holandije bila je tiha ovoga jutra. Noel se protegla u svom krevetu i polako stala na svoje noge. U sobi do cula je Rajanov glas koji govori o robi koja treba stici danas u njegov hangar... Bas u tom trenu kad je pokusavala da sazna bilo sta o njemu kucna pomocnica, starija zena Samanta koja radi godinama ovde obavjesti da je dorucak gotov. Po nekad pozeli da napusti ovu kucu, ali u glavi joj je da nema gde i da je Rajan vjesto cuva i od najmanjeg vetra i ako izgleda kao da je ni ne primjecuje. Zna da bi je nasao i da se sakrije u misju rupu... Bila je u prilici da cuje kako u svega par minuta saznaje informacije koje su drzavna tajna Holandije, kao da bi mu bio problem da nju pronadje. Rajan je oduvek tajanstven lik, bozanstvene lepote i grubog glasa koji svaku zenu tera da ga pozeli. Nije ostala imuna ni ona jer je jos od februara clan njegove porodice i ako je niko nije pitao da li to zeli... Cesto ga moze sresti stazama hodnika bez majice ili u trikmajici koja mu brutalno stoji sa sivom trenerkom dolje i definitivno joj srce zakuca kao ludo tada.

Prica ona sa njim po nekad,jako kratko i operzno jer Rajan odaje utisak intelektualca koji ne voli pricati o glupim temama. Eh da je bar tako,on je intelektualac koji jedva da progovara sa ljudima oko sebe. Fokusiran je na posao i na Noel koja to bas i ne moze da vidi.
Cesto bi se zagledao u nju koja stidljivo sklanja pogled od njega, ali ona je sada njegova kao sto je i sve sto pozeli.

-" Dobro jutro"

Rekla je, a on obrise svoje sune maramicom i ustane kako bi joj pomjerio stolicu. Zagrize svoju usnu jer nikako da se navikne na njegove poteze koje rijetko koji momak postuje.

-"Jesi li se naspavao?"

U galvi moli Boga da joj odgovori kada pokrene prva razgovor jer do sada je ona cekala da je on nesto pita.

-" Kako si spavala?"

Pogledao je, a ona bez oklevanja odgovori. Na kraju krajeva,progovorio je i to je pomak.

-" Odlicno naspavala sam se, a ti?"

-" Imas li bolove?"

Uzeo je gutljaj gorke kafe za koju Noel zna da voli.

-" Nemam vec par dana se osjecam odlicno... Htela sam da te pitam nesto."

Pogledala ga je u oci i osjetila neku jezu u tijelu kada i on pogled u nju...

-"Htela bih da se zaposlim i da malo izadjem iz kuce. Htela bih zaraditi sebi za fakultet sledece godine."

Odlozio je maramicu i ustao od stola sto je natera da uradi isto.

-"Rajane pitala sam za dozvolu..."

Okrenuo se prema njoj,u glavi je imao njene uplasene oci samim tim nije povisio ton kao sto bi inace uradio kada ga neko ne slusa. Drzao se onoga "ako jendnom kazem ne ostace NE ZAUVIJEK"
Nikada nije presao preko svoje rijeci, nikad ga niko nije pitao dva puta osim nje i to ga nije nerviralo kako bi inace bivalo da drugima.

♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡
Pa da pocemo ❤

Tragom čežnje Where stories live. Discover now