8.

8.7K 292 11
                                    

《NOELINA PERSPEKTIVA》

Nije se trudio da slaze,znaci ima devojku sa kojom spava... Sta ako je zavoli? Ja se umislila da ce me primjetiti... O Noel kako si glula! Koracala sam po svojoj sobi i dalje psujem na samu sebe. Na tren sam pomislila da je mozda ljubomoran, ali ne on samo zeli da kontrolise sve oko sebe... Dala bih sve da ovaj osjecaj ljubavi mogu da ugasim. Od kad sam ga vidjela u bolnici na sam odlijepila, i mjeseci su prolazili o cini mi se da su sve radili da me uvjere koliko ga volim. Volim sve u vezi njega i ako me ta tajnovitost ubija. Pozelil po nekad da bacim sve sa onog stola i ukradem te grube usne, zelim da me njegove ruke zagrle da me gleda u oci dok gorim.

-" Gospodjice mogu li presvuci posteljinu?"

-" Naravno"

-" Samo da znate nikad niko nije povisio ton na Rajana, svaka Vam cast na hrabrosti"

Po prvi put Samanta progovori nesto van svog posla.

-" Trebao bi neko da ga nauci pameti"

-" Poprilicno se promenio, sve zahvaljujuci vama..."

-"Volela bih da ga upoznam vise..."

Iskreno kazem

-" Ima razloga sto tajnovit, te razloge skoro niko ne zna"

Izdahnem i spustim se niz zid

-" Umorna sam mesecima unazad od pokusaja da ga upoznam..."

-"Nadam se da nece saznati za ovaj razgovor"

Tiho me pita, a ja klimam glavom smjestajuci se u svoj krevet..

(***)

Budi me zedj iz sna i tako mi je mrsko ustati i mracnim hodnikom doci do kuhinje ali polako izadjem i krenem prema njoj,kad zaticem Rajana pored kamina kako sjedi i cita knjigu. Bacim pogled na zidni sat 05:00.

-"Zasto imam osjecaj da imas nesanicu?"

Okrenuo se prema meni i odlozio knjigu.

-" Imam... Zasto si budna?"

Pita tiho, a ja sjednem pored njega.

-" Bila sam zedna. Muci li te nesti?"

Priblizim mu se i fiksiram njegove oci u pokusaju da otkrijem laze li kad kaze NE.

-" Hoces li da ti donesem vode?"

Odahnem glavom

-" Mogu li znati sta ze muci Rajane?"

Podigao je pogled prema meni.

-"Losa desavanja iz djetinjstva me po nekad probude pa be mogu u opst da zaspem"

Zabrinuto je spustio pogled, a ja brzinski svoju ruku stavim na njegovu u znak podrske.

-" Ako zelis mozemo da porazgovaramo..."

Kazem tiho, a njegova ruka neocekivano se okrene i uzme moju. Njegova ruka i moja rucica su se spojile u jednu dok puvkatanje kamina kvari tisinu u dnevnom boravku.

-" Nisam bas spreman da to pominjem..."

Pazljivi mu pridjem i snazno ga zagrlim. Na tren se zacusi mojim potezima,ali prihvatio je moj zagrljaj. Spustila sam glavu na njegove grudi i cula sam... Cula sma to srce koje kuca brzinom kojom koje srce svaki tren kuca kad je on pored mene. Lezim na njegovim grudima dok me on grli. Ne zelim da progovorim niti da pokvarim momenat koji se desava medju nama. Samim tim dopustim sebi da se ususkam u njegov zagrljaj i da zaklopim svoje oci.
Umislim sa je proslo pola sata od kad tako lezimo zagrljeni, a zapravo...
Sunce je osvanulo i polako prodiralo u unutrasnjost kuce,vatra iz kamina je nestala dok se u kuhinji cuje krckanje rucka... Ispod sebe jos uvijek osjecam Rajanovo tijelo,svojim rukama grlio me je i dalje samo ovoga puta nije sedeo... lezala sam preko njega i mirisala njegov vrat celo vreme. Preko nas padalo je crbveno tanko cebe. Kraickom oka shvatim da je 1 sat popodne.

-" Budi se spavalice..."

Kazem tiho, dok on blago otvara svoje oci pokusavajuci da se navikne na svjetlost.

-"Prespavali smo doricak, Samanta nas je sigurno vidjela"

Njegov blistav osmijeh me zbuni,koliko i to da je on dopustio moji blizinu i to sve do sad.

-" Samanta mozemo li dobiti kafu?"

-" Odmah gospodine"

-" Na terasu!"

Dodam glasno, te ustanem dok on cim me ugleda krene da se smije.

-"Taj sorc za spavanje ti savrseno stoji"

Dotaknem prstima svoj sorc i shvatim da mi bukvalno dupe golo sjeva.

-" Bezobrazan si..."

Uhvatim jastuk i gadjem ga osjecajuci da mi obrazi od blama gore....

-" Gde ces"

Odreaguje cim vidi da planiram bijeg jer sam se uzasno sad postidjela. Kao da imam 10 godina...

-" Idem da se istusiram i obucem."
Izmislim, i ako miris svoje koze sad ne bih isprala za ne znam koji novac... Toliko mirisem na njega da bih mogla da se naviknem na ovo.

-" Prvo kafa, pa onda cemo da se tusiramo... Ja cu na posao, a tebe cu odbaciti na trening"

Nisam mogla protiv, a on mi pridje i prstom njezno skloni moju kosu.

-" Kako si tako stidljiva?"

-" Bezobrazan si"

Udarim ga po toj ruci, a on se opet djavolski savrseno nasmije.

-" Kafa je posluzena... Drago mi je da ste konacno lijepo spavali gospodine"

Izasla sam na terasu i gledala ga kako se proteze, vise njegov pogled ne djeluje umorno sto znaci da ga nesto opasno moci zbog cega ko zna koliko dugo nije imao sna ali... Necu da ga pitam izgleda da mu je dan poceo prilicno lijepo jer je nasmijan od kad je oci otvorio sa nekim upadicama koje nikad nije izgovorio.

-" U koliko zavrsavas trening danas?"

Okrene se prema meni

-" Martin ce me vratiti... Obecala sam mu kafu kad zavrsimo trening"

Osmijeh sa lica mu nestane isti tren dok pokusava sakriti svoj pogled od mene koji govori " ljut sam kao ris"

-" Moramo se dogovoriti oko takmicenja, necu se zadrzati dugo"

Pokusavam se ispraviti.

-" Vazi..."

Uzeo je kafu i usao u kuci, e sad bih sebi jezim iscupala ali uradila sam to iz cistog inata zbog scene koja se desila juce. Pokusavam kulirati osjecaj u stomaku koji se grci i skuplja. Ispila sam svoju kafu i krenula prema stepenicama, a savrsen parfem se prosiri duz cijele kuce. Svjeze istusiran i obucen sa kljucevima u rukama silazio je ka meni

-" Vidmo se kasnije"

-"A rucak? Moj trenung?"

-" Nisam gladan... Vozice te vozac kao i inace"

Ne dozvolo moju repliku vec izjuri iz kuce. Jos jedna mini svadjica na pomolu? Obucem se i sredim, a Samanta me obavjesti da je rucak upravo postavljen. Sjela sam i rucala.

-" Samanta, mogu li da te pitam nesto?"

Prisla je diskretno mom stolu

-" Zasto Rajan ima nesanicu?"

U ocima se vidi da zna razlog njegove nesanice, ali vjesto cuti i govori da ne zna. Usi me ne varaju, rekla je jutros sa joj je drago da se naspavao sto znaci da je ovaj problem od ranije.

-" Pokusavam mu pomoci..."

-" Izgleda da je njegovoj hladnoci jedina pomoc Vasa toplota gospodjice Noel"

Prisla je pored mene, od kad sam odlucila da sa njim pricam pa makar i kljestima vadila rijeci Rajan se po malo i primjenio ali nista znacajno jer je i dalje misteriozan.

*****
Mucim se sa noktima ali danas sam napisala sve do 15. Dijela... 😁 uf 15. Deo mi se dopada i moram pirazmisliti da li da ga promjenim ili da nastavim tim putem 😂

Tragom čežnje Where stories live. Discover now