2

10.4K 321 6
                                    

Napravio je par tihih koraka ka svojoj sobi misleci da ona spava, ali kada je ugleda kako pakuje baletsku opremu zaigra mu osijeh na lice. Raspitao se o njoj i nije saznao mnogo stvari osim da ima sada 19. Da je trenirala balet ceo svoj zivot, uvek je bila ljubazna i stidljiva ali i smela kada nesto zeli davala je sve od sebe da to i ostvari. Nije ga primjetila vec iskljuci muziku praveci par poteza kako bi "rastegla" tijelo posle treninga. U ovoj kuci nikada nije bilo muzike dok ona nije dosla, a kada je dobila dozvolu da promjeni par sitnica ogromna kuca postala je manje monotona vedrim bojama i stvarcicama koje je kupila kao ukras. Opet, ta neka monotonija nije se mogla izbaciti ipak Rajan je ovde pre nego je ona dosla boravio samo kada spava.

Hteo bi da vidi kako plese ali jos uvijek nije uspjeo u tome, borila se sa gubitkom roditelja onako kako je umjela i cini se da je hrabro to podnosila.
Krenuo je prema stepenicama, a ona cim cuje skripu ustane i ugleda ga. Da se samo malo potrudio cuo bi te odkucaje srca koje ima uvek kad ga vidi. Trudila se da izgleda prirodno, ali uzalud nikako da se navikne da kucu dijeli sa nekim ko je opasno zgodan i sa nekim ko je gleda kao princezu, a sa njom i od nje ne zeli nista pa cak ni da razgovara previse.

-" Kad si stigao?"

Pokrene prva razgovor.

-" Upravo"

Na tren se iznenadi jer je on zastao pogledao u nju i pritom dao odgovor. Ne lici na njega ali uradio je to.

-" Stigao si ranije,a vecera je jos uvijek topla... Hoces li da veceramo?"

Za nju je ovo bio pomak jer pokusava pricati sa njim i to ovoga puta pozitivno ispadne kad odgovori.

- "Samo da se istusiram"

Na pomisao njegovog tijela niz koje silaze kapljice tople vode zagrizla je svoju usnu. Privlacilo je sve u vezi njega, ali ta scena joj se vrlo cesti motala po glavi. Krila je od njega ali ne i od sebe koliko je zapravo postala opcinjena njim. Zamislite da se jednog dana probudite pored lika o kakvom ste oduvek mastali fizicki, odvede vas u svoju kucu i bukvalno tretira kao da ste mu sve... Ima tu i losih stvari, a znala je i zasto ih ima. Plasio se da je ne izgubi, mislio je da ce otici i ostaviti ga ili da ce je neko povrediti pa joj nije dozvoljavao nocne izlaske, svakodnevno druzenje sa drugaricom Emili, da se zaposli i sama zaradi novac vec joj je dao karticu bez limita, kljuc od sefa, licne cuvare kada izadje, licnog vozaca cak i Samanta kuva iskljucivo ono sto ona voli.
Posluga ovde nije pricala previse, shvatila je da je on to zabranio i ako je od Samante pokusavala da izvuce informacije jer ga ona zna najbolje od svih.

-"Samanta je spremila divnu piletinu"

Progovori kada ga ugleda kako u bijeloj majici i crnoj trenerci silazi niz stepenice. Odmakao joj je stolicu da bi ona sjela.

-"Samo da te posluzim..."

Pokusava izgledati kao da je ovo bilo i ranije i ako joj je glava u haosu jer prvi put Samanta je morala izaci ranije i veceru ce posluziti sama. Cak se po prvi put nalaze sami u kuci i to je dodatno unosilo nervozu... Sad ili nikad morace da progovori sa njom.

-" Molim te sjedi..."

Dodala je tiho i on bez razmisljanja to uradi. Slab je na nju i uradio bi gotovo sve sto pozeli i kaze. Nije sebi mogao da objasni sta je osjetio te veceri kada je u narucije nosio do bolnice ali znao je da taj osjecaj ne prolazi, nikad prije nije bio kod njega i plasio ga se...
Ona svojim tankim rucicama krene da postavlja veceru,a on ocima prati svaki njen potez.

-" Trebalo bi da vise jedes..."

Prokomentarise kada ona konacno sjedne za sto.

-" Zasto? Nijesam lijepa ovako?"

Uozbiljila se i pogledala u njega, a potom dobije odgovor koji nije ocekivala.

-" Lijepa si samo ne jedes dovoljno i ne uspjevas vratiti kilazu koju si imala pre. Vazno je tvoje zdravlje vise nego bilo sta drugo."

Od silnih antibiotika izgubila je apetit cak i jedva da ima potrebu za obrokom ali obroci su bili predvidjeni da ga vidi i prica bar malo sa njim. I dalje je bila u cudu da je on dao komplimet za malo do duse, a da ne pricamo o tome da i razgovara sa njom vise nego inace.

-" Trebace mi vremena da se ugojim"

Odlozio je salvetu

-"Ako Samanta ne kuva dobro zapislicemo pravog kuvara"

-"Nema potrebe,Samanta je odlicna kuvarica i ima slicnu kuhinju i repertoar kao moja majka"

Ne prestaje da ga odusevljava,cak i sada kada pominje svoju majku ona ostaje jaka. Ali pokajao se zbog pitanja i zbog ovog razgovora jer je znao da ce se sjetiti roditelja i time rastuziti. Mislio je tako,ali ona sa druge strane pokusava sakriti blesav osmijeh jer razgovaraju konacno opet nakon par meseci provedenog u tisini. Shvatila je da je tada doslo do krize u poslu i ako on nista nije govorio.

-"Znas li ti kuvati"

Ovim pitanjem preduhitri njegovu odluku da ode od stola i ako nije pipnuo jelo, zakljuca se u sobu i psuje na sebe jer je podestio na roditelje. Jos jednom je pogleda i kad se uvjeri da nije tuzna vec zeljna razgovora odluci da ostane.

-" Nisam nikad probao..."

-" Ja volim da kuvam, zapravo znam sve da spremim. Jos kao mala sam se intresovala za kuvanje i majka me ucila trikovima. Prava sam za sefa kuhinje sa keceljom i kapicom."

Ponosno kroz smijeh kaze,a njemu... svijet mu je stao na tren u tom osmjehu koji je imala na licu. Nije je video da se smije odavno i to ga natera da se i on nasmije.

-"Treba cesce da se smijes"

Stidljivo joj ispadne ova recenica,a sebe pokori sto je bilo sta rekla jer se on odmah uozbiljio. Prvi put ga vidi da se smije i nije znala da ce imati takvu reakciju kada ga vidi niti sa ce shvatiti koliko zapravi Rajan ima lijep osmijeh.

-" Trebali bi da damo Samanti slobodan dan, volela bih da probas moju hranu kad vec pricamo o kuvanju"

Nakrivio je glavu prema njoj,slatka je tako kada pokusava da prica sa njim, a veceras je bas odlucila da mu rijecu izvuce pa makar i kljestima.

-"Tvoj posao je da uzivas ne da kuvas i da se umaras kucnim poslovima... Samo reci Samanti sta zelis i ona ce to spremiti"

-"Zelim da Samant ima slobodan dan i da ja spremim hranu za nas. Nije mi dozvolia da bilo sta ikad pokusam i pomognem. Valjda mozes da ispunis moj hir"

Spustila je pogled, a on nije zeleo da njeno raspolozenje propadne njegovim dodatnim zabranama.

-" Ali smo sjutra i vise nece biti ovakvih predloga."

Veselo je podigla glavu i opet mu se osmjehnula dok on nastavlja vecerati i ulagati sav trud da ne gleda u nju.

-" Hvala,javicu Samanti da sjutra ne dolazi posle vecere"

Klimnuo je glavom i ona po prvi put dobije zelju za hranom,nije oklevala, a on je gledao u nju kraickom oka i uzivao u tom pogledu. Male sitnice je cine srecnom i to ga je ocaravalo kao nikad do sad... zapravo sve u vezi nje za njega je bilo savrseno.

Tragom čežnje Where stories live. Discover now