5.

9K 300 9
                                    

Celu nedelju bila je posvecena baletu, ispunjavalo je plesanje i uzivala je u svemu novom sto je naucila, medjutim Rajan sa njom nije pricao previse. Desava se to da ga jedva gleda, dolazio je kasno odlazio rano i tako cijele nedelje nije ga srela... Samanta je redovno obilazila i javljala mu da li je sve uredu "kod kuce"

RAJANOVA PERSPEKTIVA.
*Stan u centru grada. 02:30*

Gledam u nju trudeci se da bar na tren svoju napetost sakrijem. Oteli su i ubili jednog od najvaznijih clanova nase ekipe i vec danima moja nervoza biva veca i veca.
Povukao sam je na svoje kukove tako da me opkoraci nogama i bez upozirenja ustanem i krecem da se zakucavam u nju dok ona snazno grize svoju sunu do krvi kako ne bi vristala nakon sto vec 3 put mucim njeno tijelo bez minuta pauze.

-"Pomislila bih da te zena ostavila jer je saznala za tvoje avanture"

Skliznula je niz zid dnevnog boravka zadihano dok ja uzimam kafu koja se ohladila na kafe aparatu i prodjem pored nje pravo na terasu. Grad je bio tih i gotovo da se nista nije culo osim po neki lavez psa. Zaustavio sam se i previo preko ograde na terasu posmatrajuci prizor ispred sebe dok udisem miris koji je sa sobom donijela kratka kisa. Oko svog struka osjetim njene ruke..

-"Kako de zoves?"

Pitam nezaintresovano dok ispijam gutljaj kafe.

-" Amelija..."

Klimam glavom i odlazem kafu sa strane, toliko sam bijesan da svoju energiju ne mogu da istrosim cak ni dupli treninzi ne pomazu. Treba mi da se opustim bar malo... Uzmem je za ruku i povucem tako da je pribijem iz zid terase zakucavajuci njene usne halapljivo. Bila je spremna za part 3. Koji bude nesto lagani nego inace sto je natera da se prepusti i sa uzivanjem krene disati na moj vrat. Noktima je prolazila po mojim ledjima praveci sare koje su se kratko zadrzale.

-"Toliko si ocajan..."

Izadahne kad se on konacno odvoji od nje... Znao je on sta ce dalje ali ako su tako lako dosli do njegovog coveka sta bi moglo da se desi sa Noel ili Lovrenom!?

-"dopala sam ti se."

Isfrustrirana sto jedva pricam sa njom pokusava izvuci koju rijec. Ali strpljivo je posmatram da ne krenem sa nervozom...

-"Licis na nju... Samo zato si dobila malo boli tretman nego druge."

Bio sam iskren i sa njom i sa sobom. Ameliju pre par sati sreo sam u jednom kaficu i na tren sam pomislio da je Noel izasla u kasne sate. Ali, nije bila ona niko ne moze biti kao ona.

-"Ostavila te je znaci?"

Podigla je svoju kosu u pundju nakon cega me osmitri.

-"Takav si komad da bih te svezala,ali takvu zver je tesko zadrzati... Posebno kad ne progovara ni rijec i ako me vec 4 sata odvaja od zivot"

Istusirao sam se i obukao nakon cega krenem svojoj kuci. Moram je zastititi, moram slati ljude sa njom i na balet da je prate... Ne bih sebi oprostio da joj se nesto desi. Zar je moguce da sam se zaljubio u klinku!? Glavu spustim na volan cim se zaustavim u garazu... 8 godina sam stariji od nje i nisam bio sposoban da nateram sebe i nadjem bilo koju drugu. Usao sam u kucu i zakljucao vrata,nakon cega ugledam Noel koja je zaspala sa knjigom u ruci na dvosjedu. Tijelo joj je bilo hladno, a vatra se ugasila pritom kisa je padala i previse je hladno da bude u kratkoj pidzami. Njezno je uzimam u narucije dok se svadjam sa samim sobom jer je jedem ocima... Nosio sam je do sobe, nakon cega uzmem duplo cebe i ususkam je...

-" Stigao si... Cekala sam te ali sam se uspavala..."

Njen pospani glas bio je dovoljan da u meni opet proradi svaki osjecaj koji sam mislio da je za ovo nedelju dana kako je nijesam video isterao iz glave.

-" Nisam te videla danima,gde si bio?Cula sam da se nesto lose desilo."

Po prvi put u zivotu nekontrolisano pustim svoju ruku da klizi po njenoj kosi tok me ti zeleni safiri umorno posmatraju

-" Cuvacu te zauvijek..."
Rekao sma to najtise moguce, znajuci da me nije cula jer je san preduhitrio. Da te samo malo manje volim mozda bi ovo lakse podneo. Ovako sada plasicu se i svoje sijenke da ti ne naudi. Izasao sam iz sobe i tiho zatvorio vrata ovoga puta palim tompus koji godinama nijesam probao setajuci po svojoj terasi. Necu moci da spavam,vec danima me ubija briga, nervoza i nesanica i zato nisam dolazio kuci.

(***)

-" Dobro jutro Gospodine"

Klimam glavom i naredim Bestiu da udje u box. Niz stepenice silazila je ona pospano i raspupano, a cim me primjeti taj pogled se razbudi.

-" Kuci si"

Postidjeno pita,dok je ja skeniram od glave do pete. Prosao sam do stola odmicuci stolicu da sjedne te prodjem ispred nje na svoje mjesto kad se ona smjesti.

-" Kako si spavala?"

Procistim grlo, dok ona svoj pogled fiksira na moje oci.

-"Ti u ospte nijesi spavao... Kakav je to problem koji se desio?"

-" Kako si spavala Noel"

Podigla je obrvu i u tisini krenula doruckovati. Znala je kako da mi digne pritisak.

-"Pitao sam nesto"

Kazem ostro ali prilicno tiho.

-" Ja nisam zaboravila na to sto si narucio veceru, bez mog dopustenja. Niti sam zaboravila to da se nedelju dana nijesi javljao i sad ces mi reci da se brines kako sam spavala i jesam li imala bolove"

Njen miran i tih ton me znatno uzdrmaju. Ima li ista gore od zene koja se svadja tako sto ti fino saspe sve u lice,mirnim tonom dok si ti pritom nervozan danima!? Nema!!

-" Imao sam posla"

Klimnula je glavom kao da razumije te krenula prema sobi.

-" Brinuo sam za tebe ali sam imao previse posla nisam hteo da dolazim nervozan"

-" Drugi ljudi nemaju pravo da brinu, samo ti?"

Nisam shvatio iz prve, a kad malo razmislim kad mi dodje do mozga shvatim da mi je upravo rekla da se brine za mene.

-" Na kraju kad shvatim da si ziv,vidim te iscrpljenog kako jedva stojis na nogama i jos cutis i ne pricas sa mnom vec mi postavljas nebulozna pitanja"

Da bar samo oce povisiti ton vec prica tako hladno.

-"Ne treba da se brines za mene"

Tragom čežnje Where stories live. Discover now