Tragom čežnje

23

-" Nikola kasnimo!"

Proderem se polako izvezem kolica iz stana i uvezem u lift. Spustamo se prema nasem autu gde ja sklapam kolica i u pregradicu stavim Relju.

-" Jesi uzeo uzinu?"

-" Da"
Smjestim i njega te kad mu stavim pojas i ispravim glavu gotovo da mi srce stane. Malo je reci stane. Kao kip gledam u figuru ispred sebe, koja slicnim blijedim pogledom gleda u mene.

-" Idemo li mama, Relja se rasplakao... Kasnimo zasto stojis"

Nikola me vuce za ruku

-" Relja"

Prosapuce, a ja procitam sa usana dok svoj pogled skrene ka staklu auta gledajuci nase dijete slicnim blijedim pogledom. Nema osmeha,nema srece na licu samo hladan pogled.

-" udji"

Kazem kratko Nikoli te bacim jos jednom pogled na njega. Srce mi i dalje kuca dok ga gledam kako stoji ispred zgrade. Svjez i ljepsi nego ikad...

-" Zdravo Rajane..."

-" Kasnim u skolui mama"

Klimnem glavom i udjem u auto dok on isti tren sjedne na suvozacevo mjesto.

-" Relja je nas sin?"

Promuklo u nevjerici kaze, a ja ga iskuliram. Nekako me boli, vristala bih, plakala bih ali stezem volan i cutim. Nikolin radoznali pogled seta po njemu, ali se ne usudjuje se da pred njim bilo sta kaze.

-" Dolazim po tebe u 3. Obavezno pojedi uzinu i pazi na nastavi"

Upozorim ga kao inace

-" Trening?"

Pita znatizeljno.

-" Posle rucka i domaceg zadatka u 6 pocinje"

Poljubim ga i on utrci u skoli dok Rajan i dalje skamenjeno gleda u mene. Ne progovaram nista, danas je pregled kod ljekara Relji i dobijamo potvrdu da moze u jaslice...

-" Odvescu tebe u stan, da zavrsim obaveze sa Reljom. Ne bi se snasli zajedno"

Vratim se brzinaki do stana gde on i dalje ne progovara.
A kad izadje i prestanem glumiti jaku zeni krenem plakati kao kisa. Nisam ocekivala da ce ovako da se desi nas susret niti da ce biti bez rijeci nakon sto me vidi... Bez zagrljaja i rijeci " falila si mi".

(***)

Uspavanog i nahranjenog Relju stavim u krevet te udjem u dnevni boravak gde me on saceka

-" ja sam otac..."

Prosapuce tiho nakom sto podigne glavu i shvatim da je plakao

-" Gde si bio godinu dana?"

Smireno nakon isplaknih suza odlucim ostati hladna

-" Lovrem je ubijen, ostao sam da se osvetim skotu koji mi je ubio prijatelja"

Bolno izgovori.

-" Zasto se nijesi javljao godinu dana dok sam uporno zvala da ti javim sa si postao otac"

-" Bio sam previse zauzet poslom, znao sam da ti nista ne hvali..."

Ovo mi izbije osmijeh na lice ali onaj pun prezira

-" Drago mi je da si dosao, upoznaj sina i vrati se svom poslu. Stan je mali za cetvoro"

Smireno bez tenzije ljubazno izgovorim

-" Dosao sam po tebe"

Podignem pogled ka njemu.

-"Da sam znao ja bih napustio sve, dosao ovde..."