Tragom čežnje

20

Umotala se u peskir pored vatre ne pustajuci da se pomjerim od nje.

-" Zasto mi nijesi to rekao ranije!? Mucio si me,izbjegavao i kulira"

Tiho me upita

-" Mislio sam da ce me proci svi osjevaji i da su samo izmisljeni. Samim tim sam radio sve uzaludno da dokazem to. Nisam... Poljubio sam te i dobio samar"

Ovo je nasmije

-" Bila sam ljuta.."

-" Znaci kad si ljuta dobicu samar... zapamticu to, nego..."

Njezno pomjerim njenu kosu.

-" Sta cemo sa tvojom stidljivoscu?"

Njezno krenem ostavljati sitne poljubce dok se ona blago okrece i ostavlja poljubac na mojim usnama. Ne dozvoli mi da se pomjerim...

-" Resicu se stidljivosti bez alkohola"

Odlucno ustane potom stane ispred mene svlaceci peskir sa tijela. Njeno tijelo me je i pre nego ga dotaknem u meni izazvalo erekciju. Blago mi pridje smjestajuci se u moje krilo dok me pazljivo obgrli nogama

-" Ovo znaci da ces morati da me zaprosis"

Kaze saljivo i ako se ja sa tim nikad ne salim

-" Nisi mi nikad rekla da zelis brak i porodicu.."

-" Svaka zena masta o tome"

Njezno krene da me ljubi kako ne bih postavio dodatna pitanja, a sta god da pokusam ona me sprijeci.

-" Jos uvijek je rana svjeza i moras da se pazis"

Njezno prstom krene da sara po mom tijelu kao da me vec dovoljno ne muci sto sjedi na meni potpuno gola.

-"Definitivno ne smijem da se naprezem ali ako ovako nastavis"

Upozorim je dok se ona smjeska

-" Imam pravo da te mucim kao sto si ti mene"

Izgovori dok se blago pomjera gore dolje nadrazujuci me.
Trazio sam da se oslobodi to sam i dobio. Samo polako shvatam da bas i nije sigurna sta da radi samim tim preuzmem sitiaciju. Blago se smjestam na njen ulaz pazeci po prvi put. Vodio sam racuna da je ne boli i da za pocetak uziva. Korak po korak polako krnem,nakon cega rukama pocnem istrazivati njeno tijelo. Zabacila je svoju glavu i bez ikakvog upozorenja krene ubrzavati pokrete. Ako kazem da po prvi put uzivam siguran sam da je to zbog toga sto je upravo ona na meni.

-" Rajaneee"

Izusti spustajuci se na moje rame duboko disuci. Dok ja i dalje ne mogu doci sebi od uzitka koji sam prizivljavao dugo vremena.

《 NOELINA PERSPEKTIVA》

Gledam ga kako spava dok se polako pitam sta je to danas uslo u mene. Druzenje sa Emili me definitivno kvari. Od kad sam dosla od nje mastam o svemu sto je pricala i morala sam to ispuniti kad imam priliku. Spavao je spokojno od kad sam se preselila u njegov krevet, a cim bih se pomjerila on bi se probudio.

-" Budi se"

Njezno ga ljubim da bi se razbudio, a on me zagrli.

-" Uspavao sam se zar ne?"

-" Jesi ali drago mi je da si se naspavao... Ne ide mi se kuci"

Tiho kazem dok on ostavlja poljubce

-" Docicemo opet, a pre nego odemo kuci obecao sam ti da ces videti grad sa visine"

-" Nisi valjda?"

Uzbudjeno pitam, nakon cega odmah ustanem

-" Dovesce te na kroz nase zgrade, cekacu te tamo na vrhu"

(***)

Malo je reci da sam uzivala u pogledu dok sam letjela iznad grada, ne vjerujuci da mi se ovo desava...
Nikad nijesam mislila da cu ispuniti ovu zelju. Veselo udjem u kuci, jer me nije cekao kao po dogovoru nakon cega zacujem Lovrena. Brzinski udjem gledajuci ga kako pokusava smiriti svoje suze dok krvave ruke brise o sebe

-" Ubio je taj smrad, ubio je"

Njegov sin uplakano sjedi u cosku kuce dok ja pokusavam da shvatim sta se desava.

-"Odvedi ga u sobu"

Rajan me pogleda, a ja brzinski poslusam

-"Sta znaci to da mame vise nema? Ko je Derek?"

U blagom soku gledala sam u djecaka uplakanih ociju dok iza vrata cujem Rajana koji vristi nekom preko telefona.

-" Dodji"

Zagrlim ga i uzmem u naruvje. Sta reci djetetu od 5 godina ko je Derek? Ne znam ni ja. Kako objasniti sta se desava sa njegovom majkom?

-"Tata place"

Njegove oci se napune suza dok ga ja okrecem prema sebi.

-" I ti drhtis..."
Blago me zagrlo, Rajan je van sebe i to cujem i ako sam zatvorema u sobi.

-" Spakujte se,moramo da idemo"

Pogledam u Samantu koja uleti izbezumljeno.

-" Kuda?"

Pitam preplaseno

-" uzmi pasos, Nikoline stvari su vec spakovane"

Prodjem pored nje da potrazim Rajana ali u kuci je bila tisina sa svega par ljudi.

Ne znam ni kako ni sta sa se desava ali avion na sred neke livade saceka nas dok se u njemu nalaze samo dvoje ljudi. Torbe sa odjecom, novcem i papirma su mi u rukama dok Nikolu koji i dalje place drzim u lakat

-" Procitaj to dok si unutra i prati sve sto je napisano."

Samanta me zagrli.

-"Ti ne ides? Moze li mi iko objasniti sta se desava!?"

Pitam preplaseno

-" Sve ce biti uredu"

I tek tako nasla sam se u avionu sa detetom u narucju i pismom u rukama ne znajuci ni kuda idem.