24

8.3K 280 6
                                    

-" Opet nesanica?"

Pridjem tiho nakon sto uspavam djecake

-" Nije prestajala... Spavaju sa tobom?"

Klimam glavom

-" Nikola je od razmazenog deteta postao pravi covjek a samo ima 7 godina"

-" Dugo sam se borila sa njim, imali smo mnogo problema sa psiholozima ali uspjeli smo i to"

-"Kad si saznala za Relju?"

-" Kad sam dobila mucnine... Nisam bila spremna u nepoznatom gradu da rodim dijete i da ga sama odgajam ali Nikola mi je pomogao kada je trudnoca postala rizicna... Jedva sam prezivjela porodjaj"

Odlucim da mu kazem, dok on pogled sa grada premjeati na mene opet suze u ocima. Jednom mi je tata rekao sa muskarci nikad ne placu osim ako ih pokajanje stigne.

-" Borila sam se i uspjela. U glavi mi je bilo samo to da nece imati gde ako mene izgube"

-" Da mogu da vratim vrijeme nikad ovo me bih dopustio. Na stranu sve,plasio sam se da budem otac i kad sam ga ugledao ostao sam u soku. Toplo mi je oko srca..."

-" Necu ti uskratiti pravo da im pruzis ljubav"

-" Uskratices mi pravo da te volim"

-" Necu"

Kazem kratko, pogleda u grad ispred sebe

-" Uskraticu ti pravo sa pomislis da postojimo... Ti nisi Rajan kog sam voljela, a ja nijesam Noel koju si upoznao."

-" Kajem se... Kajem se sto sam te ostavio tako, unistio bih sebe da mogu. Hteo sam da ucinim sve da Lovren osveti Mariu. Ubili su ga i tad sam pao psihicki hteo sam samo sa se osvetim, da mi se klanja svak i da unistim Dereka"

-" Mislila sam da mi je on neprijatelj, a nisam sumnjala da ces to biti ti"

-" Nisam ni tren prestao da te volim, ispred mene stoji zena za koju bih umro. "

Pogledam ga poprijeko

-" Vise sam voljela Rajana koji cuti i kulira moje postojanje on mi nije dao da ocekujem niti da se razocaram u njega... Laku noc"

《 RAJANOVA PERSPEKTIVA》

Ustala je u 6. I tiho prdje u kuhinju. Potom njen umiljat glas potepa Relji dok se on na prostirci vrteo

-" Ajde ljubavi, vreme je za skolu. Ovo je tvoj dorucak"

Ona je moj mir od kog necu odustati. Kajem se za sve i kasno je ali volim je... Ona je bila i prva i zadnja moja misao i ako sam mislio da je bolje da je daleko od mene.

-" Taksi je ispred zgrade, pojedi uzinu i novac je u zadnjem dzepu za sok."

-" Da vidi mama tebe"

Tiho je pricala misleci da spavam? Meni sna bez nje nema. Mazila mu je stomacic dok ja gledam u nju.

-"Dobro jutro"

Okrene se prema meni i klimne glavo.

-"Jesi li se naspavao?"

-" Jesam."

-" Dorucak je na stolu... Zelis li kafu? "

-" Bez.."

-" secera.."

Dopuni me i ispruzi mi solji.

-" Relja ide u Jaslice za pola sata. Ako zelis mozemo ih pokupiti oko 3."

-" Zelim, a hteo bih i sa tobom da popricam i sa popijem kafu negde"

-" Odlicno, krecemo posle dorucka"
Pamtio sam ulice da bih kroz koji dan mogao sam ici po decu. A onda mi Noel kaze kako Nikola zna sve ulice i da bi mi pomogao da se snadjem.

-" Hteo si sa pricamo... Zapocne ozbiljno kad konacno dobijemo pice"

-" Zelim da budem clan porodice... Kasno ili ne ja to zelim. I ako mi dozvolis dacu sve od sebe da se iskupim."

-" Razumijem..."

-" Kupio bih veci stan za nas cetvoro... Znam da si me odbila ali razmisli o toj ponudi."

-" Ako si kupis stan, preselicemo se."

Kut usne mi se razvije u smesak

-" Vec danas mozes spakovati stvari. Stan je opremljen. Samo da dodjemo... Sto se prezimena tice..."

-" Razmislicemo o tome..."

Kazem da bih ostavio prostor

-"Test ocinstva treba da se odradi"

-" Ne treba Relja je moj sin."

Ovo nju nasmije...

-" Decaci treba da imaju ocevo prezime kad ih vec otac prizna. Samim tim..."

-" Hvala ti sto si mi pruzila sansu"

Pokusam dodaci njenu ruku, a ona se odmah izmakne.

-" Zbog dece..."

Strogo kazem

-" pomocicu da se spakujemo dok deca nijesu kuci"

(***)

-" ovo su mu bile prve carapice"

Polako ih spusti pored mene.

-" U ovo odijelo smo ga ja i Nikola iznijeli iz bolnice"

-" Sad mu je ovo malo"

Pridjem joj blize.

-" Brzo raste i samo sto ne progovori"

-" Srecan sam sto si pristala da zivimo zajedno"

Okrene se prema meni i pogleda me u oci.

-" Stan je mali za nas cetvoro... Nijesam vise balavica vec majka te dece i nemam pravo da budem sebicna."

Njezno uzmem njenu ruku pre nego proba da se pomjeri te je pribijem u svoj zagrljaj. Pokusala je da me odgurne ali sam snazniji i umirim njeno koprcanje.

-"Kajem se jer sam te pustio"

Mirisem njenu kosu i grlim je... Toliko boli sto je bez osjecaja prema meni, sto me tako hladno gleda u oci.
Ne pustam je i ona se skroz preda tako da opustim ruke i kao nekad se prepustim zagrljaju.

-" Ako ne pozurimo necemo stici"

Izgovori tiho i vidim da joj se oci sijaju. Samo sto ne zaplace... Znaci jos me voli?

♡♡♡♡
Znate li da cu danas objaviti svu pricu ❤
Dakle danas je zavrsavamo.

Tragom čežnje Where stories live. Discover now