Tragom čežnje

9.

《RAJANOVA PERSPEKTIVA》

-" Cekaj ljubomkran si?"

Pogledam ga poprijeko,te mu na sto ostavim papire.

-" Organizuj tu proslavu sa maksimalnim obezbjedjemjem."

Pogledam u telefon gde mi rednovno salju izvjestaj o svakom njenom pokretu. Sta radi u soping centru? Nece valjda da kupi neku kratku haljinicu da bi izasla sa tim helankastim likom.

-" Covece pricaj sa mnom, ja sam ti najbolji prijatelj od kad znam za sebe. "

Pogledam ga u oci, a on zacuti i uzme papire

-" Posle praznika sve ce biti spremno,poslacu pozivnice i Noel ce je dobiti"

-" Otici ce sa mrsavim likom u helankama na kafu koji nema misice samo kosti i kozu..."

Ispljunem dok se on blago smjehuje.

-" Polomio bih mu i ruke i noge da vise nema sa cim da je dotakne, a oci bi mu izvadio da je ne gleda onako gladno!"

Lovrenov smijeh mi digne pritisak na max.

-" Ne smjeskaj se!"

-" Ispitao sam ga po tvom naredjenju, nista nisam pronasao..."

-" Idem..."

Zalupim vrata i brzinski se nadjem kod svog stana... Vec me je na ulazu cekala Amelija. Zapamtio sam je zbog ove modrice na vratu koj jos ne prolazi.

-" Ocekivala sam te"

Otkljucao sam stan i cim zakoraci krenem grubo da je ljubim. Osjecam se kao idiot koji jebe devojku koja lici na onu u koju je zaljubljen i zato sam znatno njezniji sa njom. Svukao sam je za sekund smestajuci je u svoje krilo, a ona vjesto krene da se podize i spusta ostavljajuci topao dah na mom uvu. Pustim je i ako se spremam zbog modirce koju imam danas unesem malo boli u njen zivot. Okrecem je "na sve cetri" te se zakucam u nju oko svoje ruke uvijem njenu kosu i povucem je grubo.

-" To boli"

Izgovori dok ja bez imalo emocije prodirem u nju. Trebalo mi je to, zbog te modrice koji je Noel vidjela budem grublji.

-"Mozes da ides..."

Kazem nakon pola sata grubog seksa sa njom, sada se osjecam smiren zabrazliku od pre kad sam bio spreman da napravim haos.

-" Opasno si se zaljubio..."

Iskuliram je i izadjem na terasu prateci je kako odlazi. Nista novo nije da sam se zaljubio, kao ni da je volim... Ona je moj zivot i sve dok mi se ne priblizi bice dobro. Vjesto sam joj odoljevao mesecima, sta mi se desava sad!?

Stavio sam sake naslonjene na ogradu terase spustajuci svoju glavu. Ne mogu sebe da razumijem, zelju za njom mi ne gase vise ni avanture koje imam.

《NOELINA PERSPEKTIVA》

Cujem da se njegovo auto parkira ispred kuce, a nakon sto udje kucom se rasiri zenski parfem... Napravim se da nisam cula da je dosao i ako me taj parfem pece za oci.

-" Stigao sam"

-" Cao"

Odmah kazem i ne okrenem se prema njemu.

-"Kako si provela dan?"

Pogledam ga kad mi se priblizi.

-"Mislim da je tebi bilo mnogo zanimljivije"

Fiksiramo se ocima, dok on pokusava da odgonetne moje rijeci.

-" Prelepo mirise Vanila je li to novi parfem gospodjice Noel?"

Samanta izadje iz kuhinje, a ja osjetim zadovoljstvo sto cu ovo moci da kazem

-" Izgleda da je gospodin poceo da kosristi zenske parfeme"

Osmjehnem se, zao mi je Samate ali morala sam da ga pecnem. Vidim da se polako povlaci i popreko gleda samantu.

-" Idem da se istususiram"

Iskuliram ga i nastavim citati knjigu, vjerovala sam da nece opet doci, ali se prevarim. Zasto sam ja mislila da ce njemu bilo sta od mene da znaci!?

-" Sta je ono u hodniku na spratu?"

Pogledam ga nezaintresovano.

-" Ukrasi, svecice i jelka..."

-"Nisam dozvolio da se slavi nova godina ovde"

Strogo me pogleda i sjedne ispred mene.

-" Nisam pitala"

-" U ovoj kuci se ne slavi Nova Godina!"

Njegov povisen ton me iznervira toliko da sam knjigu bacila na sto i ustala bijesno.

-" Ja zivim u ovoj kuci, ako ne zelis da slavis novu godinu ne moras izbaci me iz kuce i bice rijeseno!"

Vrisnem iz svog glasa.

-" Moji roditelji su umrli, oboje jos nije proslo ni godinu dana ipak cu da slavim novu godinu kao da je sve uredu! Ili me izbaci ili idi sa svojom vanilicom pa zajedno stapajte svoje uzdahe i ne slavite nista!"

U sta me pretvara ovaj covek!? Ja ne povisujem ton nikad u zivotu,ne izjavljujem ovako ljubomoru!

-" Ti samo brines o sebi!"

Izgovorio je bijesno

-" Brinula bih i o tebi da znam zasto se ne slavi nova godina, zasto ne spavas,zasto si cutljiv! Ajde reci mi zasto se ne slavi!?"

Jos jednom vrisnem, a on zacuti...

-" Standardan odgovor gospodina Holsema!"
Polako progutam kneglu i smanjim ton

-"Slavicu nogu godinu ovde, ako ne zelis da mi dopustis to izbaci me i neces je slaviti"

Podigla sam obrvu i gledala njegov bijesan pogled.

-"Mozda mozes i sa njom da slavis!"

Izustim to te krenem proci pored njega, korak ipo i njegova ruka se nasla na mojoj snazno me povlaceci na sebe. Mislim da sam prestala da disem na sekund kad osjetim njegove usne na svojim... Njegove usne za koje sam mislila da su drvo, su ostavile poljubac na mojim dok u ocima vidim neku nedefinisanu bol. Lagacu ako kazem da o ovome nisam mastala od kako sam ga ugledala,lagacu ako kazem da mi ne prija ali ne sad ne u ovoj svadji!

-" Vise nikad da nijesi uradio ovakvu glupost"

Moja ruka zavali njegov obraz najjace sto je mogla

-" I dalje smrdis na vanilu!"

Odjurila sam u svoji sobu, nakon cega suze krenu da se slivaju. Ja ne mislim samo na sebe, ja ne spavam sa momcima, ja mu svoj zivot davam na tacnu, a on svaku svadju rijesi tim sto me zagrli. Ne, necu to dozvoliti! Ili ce mi ispricati sta ga muci ili ce trpljeti mene bezosjecajnu. Ne zanima me sto ne slavi Novu, ja slavim!

**********
Evo jos jedan nastavak 😁
Moram sve napisane da ispravim. Iskreno nikad ne pisem price unaprijed ali ova mi se svidja i ni  ja ne znam sta ce se desavati dok ne krenem pisati pa me zanima sta ce biti dalje. 😂

Sjutra ceo dan nijesam kuci  samo da vam saopstim😂😂