Prolog

22.1K 823 54
                                    

- Jesi li siguran? – pogledam još jednom u Lukasa. Radi za mene godinama i verujem mu ali ponekad je potrebno potvrditi neke stvari, naraočito kada su ulaganja velika.

- Jesam gospodine. Sent Luj je porodični grad, mirno mesto i skoro bez ikakvih incidenata.

- A gradonačelnik?

- Gradonačelnica. Martina Maksvel.

- Maksvel? – to mi zvuči poznato.

- Ona je sestra tajkuna Vejda Maksvela.

- Žena gradonačelnik. Neobično.

Izgleda da ću sarađivati sa ženom jer mi treba njena dozvola za izgradnju studija za snimanje, ovaj grad ima površinu koja odgovara mom projektu, savršenu lokaciju, miran je, što meni lično odgovara, osim toga ima pooštrene zakone o uhođenju, dakle pun pogodak. Obično nemam predrasude o muškim i ženskim poslovima ali nekako naginjem na tu stranu da su muškarci bolji za velike projekte, žene mnogo strudiraju.

- Gospodine Anderson? Šone!

- Izvini Lukase, umoran sam. Zakaži mi sastanak sa gospođicom Maksvel, želim što pre da krenemo sa izgradnjom.

- A kuća? Da li vam odgovara?

- Da, u redu je, samo se pobrini...

- Za dodatno obezbeđenje, znam – klimnuo je poslušno glavom.

- To je sve. Nastavićemo sutra – odmahnem rukom i okrenem stolicu ka prozoru.

Moj život je bežanje. Ne postoji mesto na kome sam se zadržao dovoljno dugo da bih upoznao ljude oko sebe. Razlog? Ne volim ljude.

Moj posao, ono što sam nasledio i ono što sam stekao naučili su me da su prijateljstva i ljubavne veze veoma skupe. Kada si tajkun u medijima apsolutno svi žele to da iskoriste, zato živim povučeno, niko ne zna moje mesto stanovanja, kuda se krećem i želim da tako i ostane.

Svet je postao predvidivo mesto - jedne te iste žene, jedni te isti poslovi, jedni te isti postupci. Ništa da me pokrene, da ne natera da izađem iz senke, ništa da me natera da učinim više od telefonskog poziva kojim izdajem naređenja. Toliko sam radio i nagledao se tolikog licemerja i tolikih glumaca u životu da sam zaboravio kako je to kada za nešto moraš da se pomučiš. Nerado priznajem ali nedostaje mi ono uzbuđenje, neizvesnost i onaj osećaj koji ti prožima misli... Ili sam samo postao čovek koga ništa više ne može iznenaditi.

...

Moj naredni projekat, nedostaje mi Wattpad i verujem da ću uskoro imati više vremena za njega. Martinu ste upoznali u knjizi "Tajkun", ovo će biti priča o njoj.

Tajkun u mom graduDonde viven las historias. Descúbrelo ahora