19. Deo

4.8K 154 9
                                    


– Sad pincetom uhvati metak – samo nekoliko minuta nakon što sam rekla da neću da izvadim metak, evo sada ga vadim. Blefirao je da se onesvestio i onda sam se uspaničila, a on se smejao. Tada sam htela da ga tresnem jastukom, ali sam se setila da je ranjen.

Ubedio me je da treba da izvadim metak i objašnjavao šta treba da uradim, pa sam sela pored njega i krenula da ga izvadim.

– Gotovo! Hvala Bogu mislila sam da ću da se onesvestim – obradujem se kada konačno završim, pa spustim glavu jer mi se vrti.

– Jesi dobro? – podigne mi bradu i pogleda me nežno. On me pogleda nežno. Kako? Nema pojma, ali izgleda da ima nežnu stranu.

– Vrti mi se – odgovorim su, a on se pomeri u stranu u povuče me na svoje zdravo rame. Izgleda da je metak uticao na njegovo ponašanje.

Neugodno mi je. Pošto ležim na njegovom ramenu, i lica su nam skoro spojena mislim da samo centimetar fali da nam se usne spoje. Pogledam ga i vidim kako gleda u moje usne. O neće valjda....

Poljubio me je. Nežno mi dotiče usne, verovatno da vidi moju reakciju. Uzvratim mu i prepustim mu se.

– Kako mu je? – ulazi Simi u sobu i iznenadi se kada nas vidi. Odmaknen se i pokušam da ustanem, ali mi Lav ne dozvoljava.

– O, pa vidim da si odlično – kroz smeh kaže Simi. Sramota me je. Spustim glavu i zavučem je između predela Lavovog vrata i ramena.

– Jesam, super sam. Nemoj tako pričati, stidi mi se devojka – kroz smeh kaže. Na ovo devojka žustro ustanem i pogledam ga.

– Auć! Ja sam ranjen, lakše malo.

– Izvini! Da li te mnogo boli? – skupim obrve i openem sebe da ne treba tako da ustajem, pa čovek je ranjen!

Odmahne glavom.

– Da li ti je toliko mrsko da budeš moja devojka? – razigrano me pita. Ne razumem kada je ozbiljan, a kada se šali.

– Trenutno te ne shvatam ozbiljno, jer očigledno ne znaš šta pričaš – ozbiljno mu kažem. Glasno počne da se smeje. Stvarno nešto nije kako treba sa njim, smeje se, a to je retka pojava kod Lava Makarova.

– Ako ste završili sa prepiranjem, treba da proveriš temperaturu i da piješ ovo što sam kupio – podigne ruku u kojoj drži lekove.

Oboje klimnemo glavom, i počnemo da se smejemo.



U okovima ubiceWhere stories live. Discover now