Šest mjeseci...tačno šest mjeseci prošlo je od kako sam posljednji put vidio Asju. Nije da se nisam ponašao kao potpuni manijak. Dešavalo mi se da prođem njenom ulicom noću, pogledam u upaljena svjetla kuće i samo prođem, kao da sam samo zalutao na putu do kuće, iako sam živjeo na potpuno suprotnoj strani.
Imao sam misiju, kao vojnik u ratu, a ta misija isključivala je Asju, naročito Merjem. Bježao sam od oca koji je uvijek živjeo na rubu, a evo me koračam u njegovim cipelama. I neće boljeti ako ona nastavi dalje, baš kao što nam nije bilo suđeno prije deset godina, tako nam ni sada nije suđeno.
"Šta ima?" Podignem sumoran pogled prema Vedadu. Ne odgovaram, nema se šta reći, gledam ga dok spušta svoje zgodno dupe sa druge strane stola. Mocart je moj dom zadnjih mjeseci, tu sam od kako sam izašao iz bolnice.
Još bi mi ponekad ruka utrnula, glavobolje su s vremena na vrijeme bile nesnošljive, ali dobro došle. Barem tada zaboravio bih na onu bol u grudima...
"Čovječe, postaješ kao konzerva." Zagrcnem se pivom kada Vedad na novo progovori. "Ne mogu da vjerujemo da si tolika kukavica."
"Pazi šta pričaš!" Srežem ga.
"Ili šta? Možda možeš utjerivati drugima strah u kosti, ali ne i meni. Ja te poznajem prije ovih šest, sedam, koliko već mjeseci, prije nego si ovo što si sad." Pokaže rukom na mene. "Uvijek u crnom, duša ti je pocrnila, oči isto tako, umireš iznutra, a ne radiš ništa po tom pitanju!!!" Čak i udari rukom o sto.
"Ne tiče te se!" Glumim ravnodušnost, a kopa mi do duši.
"Tiče me se! Šta? Dao si joj pare da plati dugove kako bi smirio savjest?" Pogledam ga i pitam se od kud zna. "Aha znam, ona lično mi je rekla." Krv mi momentalno priključa. "I znaš šta nema pojma šta je njen otac uradio s tim novcem nakon što mu ga je predala!" Ja sam znao, ali sam samo nastavio piti pivo kako ga ne bih mlatnuo flašom, a on nije imao namjeru ušutjeti. "Diplomirala je i otišao sam pred faks prije dvije sedmice. Čovječe izgledala je tako loše, ta se cura prepolovila brate." Tuga mu je bojila glas, stisnem jače flašu.
Preboljet će.
Ne pokazujem da mi je stalo, a u sebi gorim u sopstvenom paklu, pa zajedljivo uzvratim. "Vi ste sad kao bliski, šta li?" Mahnem šankeru da mi donese još jedno pivo. "Držite li se sada i za ruke?" Zlobom krijem povrijeđenost, ali Vedad me poznaje bolje i počne se smijati.
"Baš me zanima šta ćeš me sljedeće pitati, da li smo se ljubili na kiši ili slično?" Kreten se smije i ja pucam.
"Kako se usuđuješ?!" konobarica nam prilazi i otmem joj pivo tjerajući je pogledom.
"A šta se to tebe tiče? Asja je divna žena, kada već ti ne želiš, ja ću rado da budem tu za nju." Križa ruke na prsima i ja vidim crveno. Skočio sam čini mi se preko stola i zgrabio Vedada za majicu unoseći mu se u facu.
"Samo pokušaj i mrtav si!" Režim kao zvijer.
"To mi kaži!" Oduševi se i ja se paralizujem. "Stalo ti je, oslobodi se, pokaži joj to." Više se ne ceri, mrtav je ozbiljan. Poražen se vratim na mjesto i sklopim ruke oko flaše.
"Nisam razmišljao kada sam uplatio pare." Uzdahnem. "Znam tačno kada je podigla novac i dala ga ocu, jer se pojavio ovdje s tim istim parama i stavio ih ispred mene. U životu se nisam osjećao jadnije." Pogledam ga. "Rekao mi je da sve dok je on živ njegova malena će imati oslonac, jer ja očito ne dopirem do nje na pravi način. Ovim riječima kunem ti se." Skoro se nasmijem dok pričam. "Kako to samo otac može, zaprijetio mi je i rekao da se držim dalje od nje.. " naginjem flašu.
