Jedna noć

»Sumnja u sopstvenu odluku.

Ava P.O.V

Telefon je zazvonio. "Molim?"

"Hej, kako si?"

Ejmi. Moja najbolja drugarica. Osoba koja je uvijek znala reći pravu stvar u pravo vrijeme. Zajedno se družimo od naše osnovne škole kada su nas upoznali naši roditelji i od tada smo nerazdvojne. Iako mi je uvijek bila sušta suprotnost, nekako smo se uklopile na čuđenje svih oko nas. Dok sam ja bila tiha i povučena, ona je bila glasna i otvorena. Uvijek bi sa svima lagano uspostavljala komunikaciju, a ja sam bila ona koja je stajala pored nje i nevino se smješkala drugima.

"Upravo gledam tv i spremam se."

Uzdahnula je. "Pa hoćeš li brzo krenuti?"

"Hoću", klimula sam glavom iako me nije mogla vidjeti. "Zašto? Šta je bilo?"

"Moram o nečemu razgovarati sa tobom prije škole. Ustvari...ako hoćeš, može te Ethan pokupiti, pa dođite zajedno do škole."

Ethan. Njezin dečko sa kojim je skupa već 2 godine. Bio je uvijek glavni 'baja' u školi, međutim meni se baš zbog toga nikada nije sviđao. Nikada mi se nije činio dobar za nju, ali zbog nje same sam ga prihvatila. Ona ga je iskreno voljela i to je svima oko nje bilo jasno. A samim tim ja se tome nisam mogla protiviti.

Bacila sam pogled na sat. "Za koliko bi on stigao do mene?"

Zastala je. "Jedno desetak minuta?"

"Može."

"Ajde, onda kada stignete dođite ispred učionice, čekati ću vas", rekla je Ejmi.

"Dobro, dušo. Sada idem da me Ethan ne čeka..."

"Da. da. Ljubim te. I vidimo se!"

Smiješući se, spustila je slušalicu.

Požurila sam što prije da se spremim za školu. Obukla sam običnu crnu majicu te bijele farmerke. U torbu sam stavila dvije obične sveske koje mi trebaju za danas te telefon, maramice i šminku. Začula sam kako mi neko svira ispod prozora te sam brzo provirila. Ethan.

Uzela sam torbu u ruke i strčala niz stepenice.

"Mama!", povikala sam.

Dok sam obuvala starke na noge, primjetila sam plavokosu ženu kako mi stoji iza leđa, moja majka.

"Dušo, nisam ti nikakvu užinu spremila...", rekla je pogledajući malo u kuhinju malo u mene.

"Nema veze, mama. Kupit ću nešto u kantini", rekla sam ostavljajući joj poljubac na obraz. "Vidimo se, Ethan me čeka."

Uzdahnula je. "Zašto opet taj mladić, Ava? Znaš da mi se ne sviđa."

"Ni meni", nasmiješila sam se. "Ali znaš da je sa Ejmi, ne sa mnom...samo mi je prijatelj", rekla sam milujući joj obraz.

"Dobro dušo", rekla je blago se smiješeći. "Čuvaj se."

"Hoću", klimnula sam glavom i istrčala iz kuće.

Čim sam izašla uočila sam Ethana naslonjenog na prednji dio auta. Odmjerila sam ga od glave do pete. Na sebi je imao crne ispeglane farmerke, bijelu providnu košulju, crne tene te sunčane naočale. Dobro, nisam mogla da poričem bio je lijep, čak šta više bio je prelijep, ali jednostavno nije bio moj tip. A činjenicu da je bio dečko moje najbolje prijateljice bio je bespotrebno razmišljati o tome. Kada me je uočio, okrenuo se licem prema meni te mi se lijeno nasmiješio.

"Hej."

"Hej, Ethan."

"Danas si prelijepa", rekao je ne skidajući pogled sa mene. Osjetila sam kako mi obrazi crvene zbog ovoga komplimenta te sam nervozno klimnula glavom. "Hvala."