»Krv.

14.6K 770 404
                                    

Ava P.O.V





"Bila je sa mnom", zagrmio je muški glas iza mene. Okrenula sam se, a tamo je stajao Zayn.

Raširila sam oči i zabuljila se u njegove. Šta on dovraga radi? Zašto je ovo rekao? Šta ako Austin sada nešto kaže mojoj majci?

"Molim?", začula sam Austinov podrugujući glas iza mojih leđa. Pogledala sam u njega, a on je netremice gledao čas u mene, a čas u Zayna. "O čemu on priča?", upita Austin ne skidajući pogled sa Zayna.

"On se", taman sam mu krenula objasniti kako je Zayn samo prijatelji i da jednostavno nisam htjela brinuti svoju majku kada on najednom prezirno otpuhne.

"Jesam li ti rekao da je on bio uhapšen?" Austin prvo pogleda u mene, pa onda u njega.

Presijekla sam ga pogledom. "Austin..."

Njegove oči i obrve su se skupile, te je frustrirano prstima prošao kroz kosu. "Šta bi ti roditelji rekli da znaju da se družiš sa njim poslije svega što se desilo?"

Osjetila sam kako mi se obrazi žare, a koža na rukama ježi. Suze su mi počele iskriti u očima, te sam spustila pogled prema podu.

Pogledala sam u Zayna. Njegov izraz lica bio je ubojit dok je posmatrao Austina, ali ništa nije govorio. Šta ako poveže ovo što je Austin upravo rekao? Šta ako shvati o čemu ustvari on govori?

"Austin, pretjeruješ." Zadržala sam dah dok sam govorila. U dvorištu oko nas već je počelo šuštanje i komešanje.

Austin me uhvati za ruku ispod lakta, te povuče prema sebi. Prešao je još jednom pogledom preko Zayna. "Ajde idemo", rekao je.

Najednom, Zaynova se ruka stvori na njegovoj, povuče ga i ukloni njegovu ruku sa moje. "Ostavi je na miru."

"A to ćeš mi ti reći?", zareža Austin.

"Da", odgovorio je Zayn ne sklanjajući pogled sa Austinovog. "Ja ću ti reći."

"A ko si to ti?"

Zayn zakoraknu jedan korak prema meni, na što se Austin pomjeri i stade ispred mene, zaklinjajući mi tako pogled na Zayna. Najednom, svi u dvorištu su se ukipili i zurili u nas.

Izmaknula sam se jedan korak od Austina i osmotrila njega i Zayna. Obojica su izgledala podjednako snažno. I iako je Austin bio sportista i trenira svaki dan, Zayn je bio isto tako građen. Najednom, njegova slika kada ulazi u more, koja mi je od sinoć urezana u pamćenju, iskoči mi pred oči. Čvrsta i široka leđa, te snažna ramena. Tetovaže. Ne. Ne. Zatreptala sam nekoliko puta pokušavajući se otresti takve slike o Zaynu.

"Zna sama odabrati s kim će ostati", rekao je Zayn ljutito.

"Misliš stvarno da će odabrati tebe?", upitao je Austin podrugljivo.

O Bože. Znala sam šta moram izabrati.

Jedna strana razuma govorila mi je da ne mogu odbaciti Austina. Ne, nakon svega što je učinio za mene.

Dok je ona druga govorila da se nikada nisam osjećala bolje nego kada sam bila u blizini Zayna. Kada je on bio pored mene, zaboravljala sam apsolutno na sve. I trebalo mi je još takvih trenutaka. Još trenutaka da zaboravljam na sve i da sam pored njega. Sa njim.

Međutim, ona prva strana razuma je ovaj put prevagnula.

Zakoraknula sam jedan korak i stala pored Austina. Bio je napet i čvrst kao kamen.

Pogled mi se susreo sa Zaynovim.

"Zayn , odlazi."

"Molim?", upitao je.

Jedna noćWhere stories live. Discover now