»Čekati ću te.

11.1K 736 199
                                    

Ava P.O.V



Sjedila sam u ćošku sobe, dok je kiša udarala od prozore. Suze su se spuštale niz moje lice koje sam držala zagnjureno u dlanove. Tijelo mi je drhtalo.

Začula sam škljocaj u vratima. Kvaka se pomjerila, te se vrata odškrinuše. Mama je provirila unutra. Kada me je vidjela kako sjedim, lice joj se naboralo od tuge. Skunjenog izraza lica ušla je u sobu i sjela pored mene.

Stavila je ruku na moju kosu, te me pomilovala po njoj. "Ava, dušo", glas joj je pukao.

"Mama, molim te" šapnula sam. "Želim biti sama."

"Ava, dušo. Tvoj otac tako žali zbog onoga što je uradio."

Otpuhnula sam. "Pa nije mi baš tako izgledalo."

"Ali je tako". Usprotivila se. "Moraš mu oprostiti."

"Da mu oprostim?" nasmijala sam se. "Za to što me je nazvao kurvom ili za šamar?"

Spustila je pogled. "Znaš da nije tako mislio."

Oči su mi ponovo zasuzile. Ne znam ni šta sam očekivala. Da ona bude na mojoj strani? Pa teško.

"Ako toliko žali zbog onoga što je uradio. Zašto mi se on nije došao izvinuti?"

"Znaš da je uvijek bio ponosan."

"Da", prekinula sam je. "Znam to, ali sam nekako to i zaboravila za onu godinu dana. Ali opet nekako mislim da mu nije trebalo tako puno da se vrati na staro, zar ne?"

"O čemu pričaš?"

"Sjećam se nečega", promrmljala sam. "Bila sam mala, ali sve mi je tako jasno. Svađali ste se u sobi. On te mama udario."

"Ava!" odmahnula je glavom u nevjerici. "To... to nije tvoj problem."

Nasmijala sam se. "Kako nije?"

"To je nešto što se uvijek može dogoditi. I mi smo prije svega bili par, pa tek onda roditelji. To se događa između zaljubljenih parova."

"Ne", odmahnula sam glavom. "Žao mi je mama. Ali ako nekoga voliš onda ga ne udaraš. A pogotovo ne, ako taj netko toliko glasno vrišti da probudi i svoje dijete iz sna."

Mamine oči su zasuzile. "Da to više nikada nisi spomenula! Je li ti to jasno?"

Ukipila sam se. "Ali mama..."

Uperila je prst u mene. "Ne, Ava. Ovaj si put prešla granicu. Da to više nikada nisi spomenula!"

"Samo sam željela da znam."

"Ne! Ni riječi više! Završili smo sa ovom temom." Izašla je iz sobe uz glasnu tresku sa vratima. Stresla sam se dok sam gledala u zatvorena vrata.

Šta se dešava sa mojim životom?

....











Probudila me jaka svjetlost koja se probijala kroz zastore na mojim prozorima. Napokon sunce. Pridigla sam se iz kreveta u sjedeći položaj, te se osvrnula oko sebe. Ne mogu više samo ležati u krevetu, moram se malo trznuti. Ustala sam, te odšetala do kupatila. Oprala sam zube, te se nadvila nad umivaonik. Podigla sam glavu i susrela se sa svojim mutnim odrazom u zrcalu. Šokirala sam se.

Kosa mi je bila skupljena u visoku pundžu dok je nekoliko pramenova stršilo na mojoj glavi. Lice i oči ovaj put bili su nevjerovatan kontrast. Dok su mi oči bile crvene, krvave i mutne, lice mi je bilo blijedo bez ijedne kapi krvi u njemu. Izgledala sam kao mrtvac. Podočnjaci su mi bili ogromni i kao kakva kesa su se spuštali ispod mojih umrtvljenih zelenih očiju.

Jedna noćWhere stories live. Discover now