Jedna noć

»Truni u paklu, Zayn Malik.

Ava P.O.V

Trzne me škljocaj vrata, a nedugo zatim ugledam Zayna. Nepomično stoji pored vrata, gledajući čas u mene, čas u svoj dnevnik. Čekam kada će povikati na mene, kada će mi oteti dnevnik iz ruku, kada će se naljutiti na mene zbog toga što diram njegove lične stvari, ali ništa od toga se ne dešava. Polahko za sobom zatvara vrata te dolazi do mene.

Vratim pogled na zadnju rečenicu koju je napisao silovao sam je, a zatim ga ponovo podignem prema njemu. Naše oči upijaju jedne druge, a glas mi počinje drhtati.

"Ovo... ovo si ti napisao, zar ne?" prošaputala sam.

Koljenima pada na pod, te dolazi u ravnu sa mojim licem. "Da." Glava mu je klonula.

"Ti... ti si nekoga silovao?" glas mi se podigao za oktavu. Prsa mi je probola oštra bol.

Zurio je u mene. Na trenutak, činilo se kao da se premišlja oko onoga što će reći, a zatim je izdahnuo. "Čitaj do kraja."

Dlan drhtave ruke sam gurnula u usta, pokušavajući se spriječiti da vrištim. Ovo je samo san, san, san.

"Molim te, čitaj", ponovio je.

Odmahnula sam glavom tjerajući suze koje su mi se skupljale u očima. Skrenula sam pogled sa njega, prema ispisanoj stranici. Okrenula sam je, a moje oči se širom razgoračiše.

Danas sam otišao pred njezinu kuću. Njezin otac je sa sobom dovezao nekog čovjeka, mislim da je to bio doktor. Nakon nekoliko minuta, doktor je pognute glave napustio kuću. Bilo je samo jednom objašnjenje za to. I dalje nije počela pričati... Znaš u jednom trenutku se zapitam, što bi bilo da je vidjela moje lice, što bi bilo da je vidjela da sam ja taj koji joj je to uradio? Da li bi se već sada nalazio iza rešetaka? Da li bih već sada bio ondje gdje mi je mjesto?

Okrenula sam stranicu.

Danas je sjedila sa druge strane prozora. Na ispijenom, blijedom licu su se jasno ocrtavale crte boli koju je i osjećala. Znaš, nekada se navečer uhvatim kako pomislim na nju, a neka suza krivnje sklizi niz moje lice. Pokušam je što prije obrisati i zamisliti da se ona uopšte nije ni dogodila. Ne uspijeva mi.

Suza mi je kanula niz obraz.

Večeras sam je sanjao. Ponovo sam trčao za njom, pokušavajući je sustići. A onda, ponovo se sve dogodilo kao u usporenom snimku. Ona zapinje za kamen, a moje ruke je grabe. Kao kada lovac uhvati svoj plijen. Dok njezino krhko tijelo nosim kroz grane šume, ona se meškolji u mojim rukama. Stižemo do najmračnijeg dijela i tu je spuštam. Dok krv curi niz njezino čelo, spuštam svoje traperice do koljena, a zatim liježem na nju.

Zaklopila sam dnevnik i bacila ga od zid. Rukama sam se uhvatila za glavu. "Bože, Bože, Bože! Ti si bolestan!" Okrenula sam se prema njemu. "Shvataš li koliko si samo bolestan?"

Požurila sam ka vratima, pokušavajući pobjeći od njega. Njegovi dlanovi obuhvatili su moja zapešća zaustavljajući me u tome. "Stani, Ava. Molim te."

Odgurnula sam ga od sebe. "Miči se od mene!"

"Želim da ovo već jednom prestane!" naglo je povikao. "Želim da košmari prestanu već jednom!"

Ukipila sam se u mjestu. Uhvatio me je za zapešća te povukao do kreveta. Posjeo me je na krevet te ponovo dohvatio svoj dnevnik. Listao je tražeći nešto. A zatim jednu stranicu dnevnika okrenuo prema meni. Na licu su mu prelijetale različite emocije, ali nijednu nisam uspijevala dobro da razaznam. "Pročitaj ovu stranicu."