13 dana u paklu

Dan 4

Zvuk lanaca me probudio iz sna. Ležala sam na podu, promrzla, gladna i umorna. Sijalica iznad prozora je bila upaljena što je značilo da je mrak pao. Ukočeno sam slušala ženski slatkasti smijeh koji je odzvanjao hodnicima.

Čula sam i neki razgovor ali nisam mogla razumijeti šta pričaju. Bile su dvije ženske osobe. Tako je barem zvučalo dok su prolazile pored vrata naše sobe.
"Zoel?" Prošaptala sam i dignul glavu s hladnog poda. Zrak je mirisao na krv i gnjoj što mi je dignulo želudac. Nisam imala što povratiti.

"Hmh?" Čula sam tiho mumljanje. Sjedila je u čošku sobe i držala se za noge. Očito je i njoj bilo hladno kao i meni. Nakašljala sam se i protrljala oči.
"Jesu li nam donosili išta za jesti?"

Odmahnula je glavom "Još ne."
Stomak me bolio baš ako i glava. Sjela sam osjećajući kako mi uši gore. To je jako loš znak.
"Kada će?" Upitala sam ponovno.
"Ne znam." Odgovorila je sumorno i tiho. Primjetila sam da joj je glas promukao. "Trebali bi stići večeras ili sutra"

Smračilo mi se na ono sutra. Toliko sam gladna da bih sada mogla pojesti i miša. Stomak mi je zakrulio kao da se gadi na ono što sam pomislila.

Pokušala sam skrenuti misli sa gladi što je bilo teško. Pokušala sam misliti o mami ali nije išlo. Možda bi me Zoelina životn apriča uspjela odvratiti od crnih misli.
"Pričaj mi o svojoj porodici." Rekla sam

Zbunjeno me gledala i pročistila grlo. "Mojoj porodici?"
Kimnula sam glavom. "Da. Ako naravno možeš."
"Dobro." Udahnula je duboko i premišljala se. "Kako da počnem?"

Začulo se lupanje lanaca hodnicima i onaj smijeh. "Lezi!" Naredila je.
Spustila sam glavu i ukočeno se pretvarala da spavam. Vjerujem da je i ona uradila isto.

Vrata su se nakon oključavanja otvorila. Neko je ušao unutra. Brčkali su nešto po posudama koje su bile u čošku. Pričale su nešto na nekom jeziku ali nisam razumijela. Smijale su se i bacile nešto na pod. Uskoro su izišle i zaključale.

Prodisala sam ponovno. Otvorila sam oči i ustala baš kao i Zoel. Prišle smo posudi i pogledale u hranu koju su nam ostavili. Bilo je tu pet parčadi nekakvog hljeba koji se činio u dobroj formi iako mislim da je za to zaslužna ova glad.

Čula sam Zoelin uzdah. "Nedostajao si mi." Dohvatila je jedan komad hljeba i počela ga pohlepno jesti. Slijedila sam ju i počela jesti. Ovo je bio tako dobar osjeća. Topio se u mojim ustima i osjećala sam leptiriće sreće. Nisam imala pojma koliko znači jedan obrok dnevno dok se nisam našla ovdje.

Kad smo pojele ove prve zalogaje shvatila sam koliko sam bila gladna. Gledala sam u Zoel koja je pod ovim svijetlom bila blijeda kao duh.
"Trebamo ostaviti nešto za poslije." Rekla sam. "Samo Bog zna kad ćemo dobiti novu turu."
"Tačno." Gledala je u hljeb par sekundi a onda uzdahnula. "Izgleda tako dobro, Bože.."
Kimnula sam glavom i nasmješila se. "Oh da.."

Ostavile smo posude u najčistiji čošak i napile se vode.
"Mislim da bih sada mogla zaspati." Nasmijala se i obrisala ruke o majicu koju je imala na sebi.

Prisjetila sam se nečega i nasmijala se." Sjećam se kad sam jednom tako zaspala pod kuhinjskim stolom dok sam još bila mala." Onda me val lošega razmišljanja zapljusnuo u lice. Roditelji mi nisu ni primjetili i provela sam noć tu.

Primjetila je da sam se rasužila. "Znam jednu preglupu šalu.Toliko je glupa da bi te mogla nasmijati."
Osmjehnula sam se njenom pokušaju da mi popravi raspoloženje. "Hajde da čujem"

"Gdje idu ljudi čija je kuća upravo eksplodirala?" Slegnula sam ramenima. "Svugdje." Rekla je i počela se cikotati. "To mi je najjača."
Nasmijala sam se da ju ne razočaram. Nije mi bilo baš smiješno. "Nije loša."
Svjetlo se ugasilo na šta je ona uzdahnula. "Vrijeme za spavanje." Nešto je radila u mraku.

Ja sam legla na svoje mjesto i osjetivši hladni betonski pod, naježila se. Ispustila sam zrak kroz zube i zatvorila oči.

"Nisi mi ništa rekla za svoju porodicu. "Podsjetila sam ju." Voljela bih znati više.
Uzdahnula je. "Šta da ti kažem?Oni su...najdivnije osobe.." Zastala je. "Nedostaju mi. Zaboravila sam kakav je to osjećaj biti kod kuće.. Biti potpuno zdrav.. Imati sve.. Osobe koje te vole i poštuju, toplu hranu i postelju, slobodu... sve." Izgovarala je sve sa dosta čežnje." Imam osjećaj da je moj život prije ovoga bio samo jedan lijepi san. Ponekad ih doista sanjam. A onda me probude vrisci ili hladnoća, glad, bol."

Ugrizla sam se za usnu dok sam pokušavala otjerati suze. Stisnula sam vilicu. "Nastavi.." Propiskutala sam.

U mom glasu nije mogla ne primjetiti da plačem. "Dušo,ne vrijedi plakati. Izvući će nas. Možda ne sutra, ali jednog dana sigurno."
Zajecala sam. "Mrzim ih. Tako ih mrzim. To što rade..." Nisam mogla nastaviti.

"Znam." Čula sam da je ustala. Prišla mi je i zagrlila me što me još više tjeralo na plač. Ona je divna, stpljiva i hrabra osoba. Vjerujem da je ovo sve puno takvih dobrih djevojka koje ništa od ovog nisu zaslužile.

"Oprosti, skrenula sam s teme. Tražila si da ti pričam o svojoj porodici a ja sam ti pričala šta mi nedostaje. Pa ovako.." Udahnula je i nakašljala se. "Imam mlađu sestru i brata. Sestra Betty je mala osvetnica a Max je nevinašce pred mamom i tatom ali na drugoj strani je jedno malo govno." Nasmijala se. "Ukrao je Betty lutkicu i svalio na mene a ona mi je onda osigurala besplatno podrezivanje vrhova tako što mi je zaljepila žvaku na kosu."

Nasmijala sam se. "Zvuče zanimljivo."
"I jesu. Upoznat ću vas čim iziđemo odavde. I upoznat ću te sa svojom babom. Ona je isto zanimljiva. Prije je nosila neku jako staru mušku odjeću pa ju je mama prijavila na neku emisiju u kojoj joj popravljaju izgled. Baba, zove se Liliet.. pretvorila se u pravu mačku. Čak je našla i muža. Ali osobnost nije puno promijenila. Još uvijek joj je svaka treća riječ 'Svagi Boge.' kako ona to kaže. To joj kao znači 'Sveti blagi Bogu'. Dobra je ona osoba. Vidjet ćeš."

Udahnula sam duboko. "Jedva čekam da ih sve upoznam."
Razgovor je popustio pa smo se zagrlile da spavamo jer je tako toplije.

____________________________________

Osjetila sam bol u stomaku prije nego sam otvorila oči. Visoka figura se nadvila nad mojim jadnim promrzlim tijelon. Udario me nogom u stomak od čega sam zajaukala. Savila sam se držeći se za bolno mjesto.
"Diži se!" Povikao je na mene. Nisam mogla poslušati njegovu naredbu. Zgrabio me za ruku i povukao prema jedinom izvoru svijetla - sobi iza bijelih vrata.

Uvukao me unutra i bacio na neki stolac. Hladno željezo mi je hladilo kožu na leđima. Svezali su i ruke i noge remenovima. Bijelo svjetlo me bolo u oči.

"Vrijeme je da se i s tobom poigramo." 

________________________________________

Znam da nije nešto ekstremno dugo ali, proradila mi je inspiracija i evo :D Nadam se da vam se barem malo sviđa :) 
Volim vas ♥ 
Imate li neke  savjete ili kritike? Tatyana ide iza bijelih vrata,hm. Šta mislite o tome?

-Do sljedećeg puta ♥