Dan 5

6.8K 348 66
                                    

Tresla sam iščekivajući šta će mi napraviti. Čula sam zvuk noževa. U sobu su ušle dvije cure i nadvile se nad mene. Na sebi su imale kirurške uniforme i maske. Ježila sam se od njihovih pogleda.

"Oh, malena.." Sarkastično je počela jedna od njih. "Plašiš li nas se?"

"I trebala bi.." Druga je nastavila. Kažiprstom je prešla preko moga obraza. "Dodaj mi nož."

Muškarac joj je dodao nož a ona je prešla vrškom prsta preko oštrice. "Savršeno!"

Proslonila je vrh noža ispod moju sljepočnicu i polako pritisnula kranuvši na niže. Druga se smijala i gledala me u dok sam osjećala da se topla krv spušta u moju kosu. Suze su se same pozvale. Trudila sam se ne vrištati ali to je bilo nemoguće. 

Glasno sam plakala i molila da prestane dok se ona samo smijala sa drugom ženom. Došla je do moje brade. Tu je stala i obrisala nož o svoju uniformu.

Muškarac je nešto petljao oko mojih nogu ali se nisam mogla skoncentrisati na njega pored rane na obrazu koja je pekla. Jecala sam i derala se. Nisam bila sigurna jesu li suze prestale teći. Čula sam zvuk bušilice i ubrzo osjetila oštru bol u desnoj nozi.

Vrištala sam i znojila se dok mi je životinja bušila list noge. Osjećala sam mučninu i nesvijestilo mi se ali sam još uvijek bila svjesna šta se dešava.

Žene su radile nešto kod stola. Nisam mogla prestati sa vriskovima. Nisam shvatila da je prestao bušiti moju nogu dok nije došao do moga stomaka. Skinuo mi je hlače. Trzala sam se i plakala.

"Molim vas! Ne radite to!" Nisam prepoznavala vlastiti glas. Zvučao je promuklo i prestravljeno. Jedino o čemu sam mogla misliti u ovom trenutku jeste 'kako ću preživjeti'. Očito je da su uživali mučiti i tjerati da vrištiš od bola i straha, da moliš da prestanu. 

"Preklinjem vas! Pustite me!" Iako sam znala da nemam nikakve šanse protiv njih, pokušala sam se odvezati trzajima. 

"Sačuvaj malo ponosa, djevojko!" Muškarac se derao na mene skidajući mi donji veš. Osjećala sam hladnoću i ispraznost. Molila sam Boga da ne uradi ono što je naumio. Sve je bilo uprazno. Počeo me tući kaišem po stomaku i nogama. Koža mi je trnula a iza svakog udarca ostajao je crveni trag. Počeo je ostavljati takve tragove i po mome licu,vratu i nogama. 

Nisam bila svjesna vremena provedenog tu. Činilo mi se da me satima tukao. 

"Dobro, Garrett, prepusti je sad nama." oglasila se jedna od žena. Nisamo mogla vjerovati na šta su sposobni. U ruci je držala neku vrstu sjekača. Stresla sam se vidjevši ga. Sklonula je svjetlo iznad moje glave i prislonila mi sjekač na kraj moga uha. 

Mašina je počela raditi svoj posao i rezala komadiće mesa i kože sa moga uha. Čula sam vlastite krik koji je proorio prostorijom. 

Njihov smijeh me ljutio i plašio u isto vrijeme. Nadala sam se da će me sada pustiti, kada su odmaknuli sjekač od moga tijela.

Ali, moje nade su pale u vodu iste sekunde kad sam osjetila oštru bol ispod moje pete. Rezali su me ponovno. Bila sam premorena i znojna ali nisam mogla ništa napraviti. Nakon nekog vremena su me počeli odvezivati. Zahvalila sam se Bogu. 

Počeli su mi motati zavoj oko povrijeđenog mjesta na nogama. Čak su mi stavili gazu na uho. Osjetila sam peckanje. Plavuša mi je nešto sipala na ranu. Boljelo je i činilo se kao da mi nagriza kožu. Nastavila sam vrištati dok su mi čuvali ruke.

Smijala se. "Pomislila si da je gotovo. Jadnice! "

Nisam mogla više. Disala sam otežano i čekala da umrem.

"Ne smijemo si dopustiti da nam se igračka polomi. Onda ju moramo baciti na hrpu s ostalima." Rekla je crnka i ugurala mi neku tabletu u usta. Progutala sam ju bez kapi vode ili neke druge tekućine. Usta su mi bila sasušena. Osjećala sam gorčinu na jeziku.

"Hajde. Na noge!" Uzeli su me pod ruke i digli na noge ali sam odmah pala. Nisam imala niti trunke snage. Držala sam oči zatvorene i trudila se disati. 

Zašto? 

  Bila sam uznemirena. Hladnoća mi je doprla do kostiju. Preklinjala sam da me odvuku nazad do sobe. To su i učinili, ali svojom voljom naravno. Da su me htjeli ostaviti ondje, to bi i učinili, zar ne?

Spustili su me na hladan pod. Otvorila sam oči i vidjela ih da izlaze. Odahnula sam i pustila da mi suze klize niz obraze i čiste me. Nisam imala onoliko suza da očiste moje tijelo. Nikad u svom životu se nisam osjećala umornije i prljavije. Željela sam zaspati. Polako zatvorivši oči, pokušala sam zamisliti nešto pozitivno ali me bol neprestano dovlačila u bijelu prostoriju.

" Plašiš li nas se? " 

Njihov smijeh mi je odzvanjao u ušima. Proklet bili! Znoj mi je okupao leđa. Kosti su mi se još uvijek tresle dok sam osjećala hladni povjetarac po nogama. Prijao mi je ovoga puta. Hladio je rane na mom iscrpljenom tijelu.

"Preklinjem vas!"

Zoel je prišla. Izgleda da sam ju probudila. Pomilovala me po glavi.
"Zo, želim ih mrtve." Prošaptala sam kroz suze. Željela sam im uraditi isto što su oni meni. Željela sam da pate u suzama, željela sam im ubiti nadu u bolji život.

Ali to bi značilo da se spuštam na njihov nivo. A ja niže od ovoga ne idem.
"Ne brini se, dušice." Zoel mi je svojom majcom obrisala čelo i obraz. "Opusti se malo. Diši."

Poslušala sam ju i pokušala unormaliti ubrzano i isprekidano disanje. Propustila sam još jedan jecaj dok mi je ona dodavala vodu.
"Evo, napij se malo."Prislonila mi je bocu na usta. Napila sam se osjećajući kako glatko klizi niz grlo. Prijalo mi je to za onu drogu koju su mi gurnuli u usta.

Bila sam pospana pa sam se naslonila na Zoelina koljena. Još uvijek sam se tresla ali sam se osjećala bolje znajući da je prošlo. 

Rane na nogama su me peckale i boljele baš kao i na obrazima i uhu. Suzdržavala sam se vrištanja i plakanja jer mi je Zoel rekla da to nije pametno a ja ne želim biti ponovno odvučena iza bijelih vrata. 

Nakašljala sam se dok me rane nanesena kaišem pekle. Zo je malo puhnula po mojim golim leđima i posula mi par kapljica. Uzdazhnula sam osjećajući blago olakšanje. 

"Smiri se.. Prošlo je, dušo, prošlo je." U činilo mi se na trenutak da plače. Osluškivala sam pažljivo. Dolazilo je iz hodnika. Lanci su se vukli po podu. 

Što bi mi mama rekla da je ovdje? Kako bi se osjećala da me vidi ovakvu, slabu i iznemoglu, pretučenu... Ne mogu sad razmišljati o tome. 

"Pokušaj malo zaspati. Dobro će ti doći." Stavila je zamotuljak neke deke ispod moje glave i spustila me na to. Pomilovala me još jednom prije nego sam zaspala. 

_____________________________ 

Nastavak stigao :) 
Nadam se da se niste puno uznemirili ♥ Iako je to nekako cilj ovoga. Nadam se da počinjete izvlačiti neku pouku heeh. Voljela bih da čujem vaša mišljenja ♥ 
Love you all ♥





13 dana u pakluWhere stories live. Discover now