NA METAR OD ISTINE 5. Deo

PETO POGLAVLJE

Nina

Upsić!

Jebeni upsić!

Čim sam kročila u sobu, bacila sam štikle s nogu, odletile su negdje, možda pod krevet, koga briga i počela koračati u krug sa jednom rukom na boku, a drugom trljajući vrat.

Šta se to upravo desilo?

Kada su mu usne dotakle moje imala sam osjećaj da mi je u grudima eksplodirao vatromet, ma jebena eksplozija se dogodila i po prvi put ne mogu da dođem do daha.

Udahnem nekoliko puta duboko i čini mi se kao da pomaže, pa sjednem na visoki krevet, uhvatim se za madrac pored bedara i nastavim duboko udisati zrak sve dok me shvatanje ne udari po sred lica.

Ali, to nije moguće!

Ne on.

Ne sada.

Sklopim oči čvrsto i pustim da mi leđa klonu na krevet. Biće ovo duga noć – kažem sama sebi u mislima, a ruka mi izgleda ima neki svoj mozak, jer putuje dižući mi haljinu uz bedra, pa pod nju, širim noge, pomičem gaćice i počnem se maziti. Podignem noge i ukopam pete na rub kreveta, pa nastavim masturbirati, a samo jedan lik mi je ispod spuštenih kapaka.

„Ah! Bože moj. Jebem ti sve." Tako brzo izgovaram dok se grčim da sumnjam da bi me iko mogao razumjeti trenutno. Opustim mlitavo tijelo i pomaknem ruku sa moje cjedeće mace, jednostavno nastavim ležati, ubjedim sebe da je alkohol kriv za sve i utonem u san.

Huk rijeke i cvrkut ptica, probudi me ranim jutrom, pa umjesto da zastenjem iskreno se osmjehnem na ovu bajku, na ovo čarobno jutro. Ne otvaram oči, uživam u zvukovima koji me opuštaju i dok čekam da me udari glavobolja, nema je.

Otvorim jedno oko, zatim i drugo, a blaga svjetlost obasjava sobu, pa se uspravim, ustanem i odem do prozora. Otvorim širom prozor i udahnem svježinu, oslonim se na okvir, sklopim oči i tražim prijeko potrebnu snagu da izađem iz sobe.

Istuširam se i presvučem u udobnu sivu trenerku, topić i široku bijelu majicu koja mi otkriva jedno rame, svežem rep visoko, udahnem i izađem iz sobe. Čim kročim vani prijatan miris kafe ispuni mi nosnice, pa kao da me neko na lancu vuče koračam prema kuhinji, ali čim ugledam Darkova krupna leđa ukočim se.

Pročistim grlo, pa procvilim „Dobro jutro."

Kao da se iznenadi, okrene se da me pogleda i samo šuti dok me njegove oči režu.

„Dobro jutro." Osorno napokon kaže i super, ljut je, a mene mahmurluk stigne.

Zakolutam očima i prođem da sebi naspem kafu, a on zajedljivo doda. „Samo se posluži." Stisnem usne čvrsto da mu ovako mahmurna ne saspem kafu na glavu.

Sa šoljom u ruci smjestim se na praznu stolicu pored njega, jer ako sjednem preko puta morala bih ga pogledati u oči, a to nisam kadra trenutno učiniti. Zastenjem prijatno na prvi gutljaj kafe i zavrtim glavom, da mi vrat bolno kvrcne. Nelagodna tišina se može rezati oko nas, pa u pokušaju da je razbijem progovorim hrapavo.

„Danas ću do Beograda, da se raspitam za kurs i..."

„Kurac moj ćeš u Beograd!", ispali iznervirano, a ja tako naglo okrenem glavu u njegovom smjeru.

„Sada se iskreno nadam da nisam oteta." Bez razmišljanja kažem što mu izmami kiseli osmjeh.

„Ne, nisi oteta, ali koliko se sjećam, razgovarali smo o drugačijim planovima." Mrtav hladan ređa riječ za riječju.

„O, ti se SJEĆAŠ." Ironično kažem i napravim grimasu. „Vidi Darko sinoć..."

„Zaboravi sinoć." Brzo me prekine, a ja osjetim kako je nešto u meni kvrcnulo, ma je l' to moje srce?