NA METAR OD ISTINE 5. Deo

PETNAESTO POGLAVLJE

Nina

Krajičkom oka pogledavam u Darka koji se mršti i samo što ne eksplodira, e pa neka dragi moj. Hoćeš da me kažnjavaš za moje igrice, samo izvoli. Jer, ja tako prokleto uživam u njima. U sebi se glasno nasmijem i zabacim glavu unatrag. U stvarnosti se kezim i pijuckam neki koktel, krajičkom oka pazim na Darkovu reakciju, da ne pretjeram dok se ugodno mazim sa Nađom u krilu.

Nermin i ja smo se uvijek pogledom razumjeli, to nam jedino niko nije mogao ukrasti. U onim danima kada bi otac dolazio pijan kući i bacao večeru o zid, dovoljan bi bio samo jedan njegov pogled i znala sam šta mi je činiti. Isto to se desilo par sati ranije kada je spomenuo da ćemo spavati u njegovoj kući. Zločesto sam se u sebi osmjehnula i namignula bratu koji je odmah prihvatio igru, čak je spremno i dohvatio moj kofer, koji je tu vjerovatno negdje u Ciletovoj kući, ali to Darko ne mora da zna. Još.

Voljela sam Tarčin i ljude u njemu, ali baš kao i Darko osjećala sam da ne pripadam tu. Voljela sam svog brata više nego ikog na ovom svijetu, Neda je bila nova sestra koju sam dobila, a Nađa moja malena sreća. Ipak bez obzira na našu povezanost voljela sam da imam svoj mir, a njima da ostavim njihov. Zato tačno znam koliko se Darko trenutno jede što sam mu se usprotivila pred svima, a ne zna da se podjednako jedem zbog njega. Na neki lud način čini mi se da ne bih oka sklopila da znam da je u susjednoj kući, da me nije privio uz svoje vrelo tijelo i pomilovao svojom krupnom šakom ili progovorio svojim ledenim glasom.

Nema apsolutno nikakve šanse da spavamo odvojeni.

Prvo, nekako sam sigurna da je na rubu da me prebaci preko koljena i napuca po goloj guzi.

Drugo, ja ne bih to podnijela.

Ipak zašto da ne uživam još malo.

„Nina." Upsić! Čini mi se da sam odlutala po običaju i nisam primjetila da mi je prišao, ali njegov hladni ton glasa savršeno brzo me je dozvao. Pogledam u Nađu, a njene okice su sklopljene i disanje je ravnomjerno, pa se osmjehnem i poljubim malenu glavicu.

„Molim Darko." Suzdržavam se da ne prasnem u smijeh kada ga pogledam. Tamno plavi pogled koji me strelja samo me još više naloži, tamne obrve nadvijene nad tim olujama me naježi, a tama koja isija iz njega isisava mi sav razum iz glave, pa nakrivim glavu i zamišljam ga kako se uvija i izvodi striptiz tu ispred mene, kidajući komad po komad odjeće sa sebe.

Mmmm... mljac...

„Nina prestani jebote!", povisi glas i ja trepnem, gledam ga kako polahko uzima Nađu iz mog naručja i odnosi je prema Nedi.

A, ja? Ja sam tako napaljena da ne mogu ustati na proklete noge. Vraća se jednako brzo kako je i prešao salon u Ciletovoj kući, pa me samo bijesno pogleda i promrsi. „Polazi!"

O, o! Neko nam je ljut.

Nasmijem se od uha do uha i pogledam u svog brata sa duge strane prostorije koji se jedva suzdržava da ne prasne u smijeh. Cile pogleda u Nermina, pa mene, samo se kratko zamisli i čujem ga kako govori Nerminu iza mojih leđa, „Šta ste vas dvoje zle djece smislili?", čujem ga dok koračam prema dvorištu gdje me je Darko 'pozvao'.

Korača ispred bazena sa jednog kraja do drugog, ne odaje niti jednom gestom da je nervozan. Kao ga ne poznajem dovoljno pomislio bi da tek tako šeta. Ali, ja sam ga znala bolje.

„Dare...", kažem umiljato kada mi priđem bliže.

„Nemoj ti meni 'DARE'!", zastane i pogleda me ubitačno režeći na mene dovoljno bijesno da se ne mora derati.

„Šta je sada?", pravim se luda i prekrižim ruke pod grudima.

„Nina, ne zajebavaj se sa mnom. Nemoj me terati da te sada prebacim preko ramena, uguram u jebena kola i odvezem tamo odakle smo i došli." Jednako bjesno i režeći sikti na mene, pa vidim da sam možda malo i pretjerala.