DEVETO POGLAVLJE

10.8K 415 12
                                    


Nina

Uletjela sam u Darkov život tako neplanirano da me sada izjeda krivnja, jer se osjećam kao da mu se namećem. Ili je on uletio u moj život? Dobro. Kako god. Ipak me krivnja ne popušta, naročito nakon Zoraninih riječi kako je Darko povalio pola grada, nije to baš prijatno čuti s obzirom da hodam sa tim čovjekom.

Čekaj!

Hodamo li mi?

Kresnuli smo se par puta, nije da to nužno znači i da smo u vezi, a nije ni da težim nekoj vezi, ali ipak mi nije svejedno.

Šta mi se ovo dešava, potpuno rasulo mi vlada u glavi.

I, sada ga posmatram, a ne znam ni kako da se ponašam, čitam mu sa usana kako me doziva i na sekundu pomislila bih da je zabrinut, ali njegova ledena fasada ne otkriva mnogo. Voljela bih da se mogu zavući u njegov um.

Pitam se da li je Zorana samo povrijeđena žena ili je povrijeđena kučka. Ogromna je to razlika. Iako mi se ta žena na prvu nije dopala, jebi ga žensko sam, sklona sam držati žensku stranu.

Udahnem i izdahnem duboko, odglumim najbolji osmjeh i kroz kez kažem. „Opet sam se izgubila." Slegnem ramenom.

„Jesi li sigurna?", izvije obrvu nepovjerljivo. Naravno da mi nije povjerovao, ali trenutno ne marim i okrenem mu leđa.

Ne znam ni šta sam netom prije toga radila, ali kada ugledam rasute namirnice u kuhinji bijesno im počnem nalaziti mjesto.

Tačno ga osjetim kada mi priđe iza leđa, ali me ne dotiče, njegova arogancija odiše kuhinjom.

„Šta se sada ljutiš?", kaže tako jednostavno, ali dovoljno bijesno, pa se naglo okrenem da ga pogledam.

„Znaš šta?", pitam tek reda radi, a nemam pojma šta želim reći.

„Šta?", nonšalantno upita i prekrsti ruke na grudima.

Namjerno to radi!!

Te ruke, ta napeta prsa, taj stav, te...

Oppss!! Stani Nina.

„Ništa!", dreknem isfrustrirano.

On me pogleda prijeteći i nagne se prema meni zbog čega ustuknem za jedan korak i nagnem se na radnu ploču iza leđa.

„Ako i razmišljaš o Zoraninim riječima, a nadam se da ne razmišljaš, onda nemamo o čemu da razgovaramo. Ko sam? Šta sam? Ja ne krijem." Reži mi svaku riječ u facu. „Samo pitaj, dobićeš odgovor... možda", nesigurno doda posljednju riječ.

„Možda?", zajedljivo kažem.

„Zavisi šta ćeš da pitaš." Gleda me tako prodorno da mi kosti zadrhte. „Nina, ja nisam balavac, ja se ne pravdam, ako ti se sviđa ovo", pokaže glavom između nas. „Ako to želiš, onda imamo iste ciljeve, ali ako ćeš da se ljutiš za svaku sitnicu, da se rangiraš sa svakom kurvom koja je prošla kroz moj krevet, onda ne vidiš ono što ja vidim." Zagleda mi se u oči i ušuti, a ja ne znam da li bih briznula u plač ili ga išamarala bijesno. „Ako misliš da si samo još jedna u nizu, onda znaš gde su vrata." Ošine me tim riječima, uspravi se i sa svojim boli – me – kurac stavom ode u sobu.

Zaleđena ostanem da stojim i gledam u jednu tačku. U pičku materinu!

Znala sam da sa Darkom nema zajebavnja, a opet sam se zajebavala i iako mi je rekao da znam gdje su vrata, ja sam shvatila jednu stvar u svim riječima. Njemu je stalo. Na neki njegov, arogantan način. Stalo mu je.

Osmjehenm se i spustim glavu na bradu.

Raspremim kuhinju i odem u sobu da se presvučem. Promijenim grudnjak i obučem crni bez naramenica, a preko njega providnu bluzu koju utrpam u farmerke, crne visoke štikle upotpune moj izgled opake ženske, pa sama sebi klimnem u ogledalu i krenem prema vratima, ali se zaustavim, izvučem nešto love iz tašnice i stavim u zadnji džep svojih farmerki. Nakezim se zločesto, pa zagrizem usnicu i u par minuta uradim još jednu stvar koja će mi pokazati da li mu je zaista stalo ili će ga totalno izluditi. Bilo kako bilo oba efekta će da mi odgovaraju.

NA METAR OD ISTINE 5. DeoWhere stories live. Discover now