Zavedi me!🔚

Treće poglavlje

- Molim te reci mi da nisi to učinila?!
Vidim kako se bori da ostane miran, ili da dođe do mene i protrese me da sazna istinu.

- Naravno da ju ja nisam ubila, jednostavno je dobila ono što je zaslužila.
- Selina, upravo to ne smiješ reći pred policijom.

Nasmijem se od srca i prođem pokraj njega da vidim da li moj sin i dalje spava.
- Selina, nisam gotov.
Zastanem i pogledam ga, lice mu je toliko zabrinuto.

- Otrovana je, policija misli da si ti to učinila.
Ponovo se nasmijem jer iskreno ovo je smiješno.
- Ja nemam pojma ništa o otrovima, a još manje kako nekog otrovati.

- Doći će po tebe. Jer u njenom stanu ima tvojih otisaka.
U tom trenu mi sine, je li me zato zvala kod sebe. Opet je moj život kao sapunica, kao onog trena kad sam ušetala u Tylerovu sobu i vidjela Rose kako ga jaše.

Stojim i samo gledam ispred sebe, super saznala sam da nemam oca, i kao šlag na tortu postala sam ubojica, iako zapravo nikog ubila nisam.

Tyleru mobitel zazvoni i on se brzo javi.
- Ej striko. Ovakva je situacija netko je ubio Rose i sve pokazuje da je to učinila Selina.

Šuti trenutak i samo klima glavom dok sluša šta mu Gabriel govori s druge strane.

- Da super ideja, ok napraviti ćemo tako, ali ti svakako pošalji par svojih ljudi da ju čuvaju dok nisam tu. I hvala ti puno.

Kad poklopi prođe prstima kroz kosu, i pogleda me zabrinuto.
- Pošto dosta stvari pokazuje na tebe, i ako sad pobjegneš postati ćeš glavni osumnjičeni. Zato je bolje da ostaneš i kažeš istinu.

- Zašto imam osjećaj da ima još tog što li trebaš reći?
- Selina, previše si mirna oko svega, nije mi jasno zašto ne paničariš?
- Zato što to nisam učinila!

- Ja ti vjerujem, ali imala si motiv i onako kako policija gleda kriva si.
- Ovo je zadnji put da ti to govorim, pa si to utuvi u svoju glupu glavu! JA JU NISAM UBILA!

- Ok rekao sam da ti vjerujem.
- Nisi baš bio uvjerljiv.
- Napraviti ćemo slijedeće, useliti ću se kod tebe i biti ćemo sretan par koji ima dijete zajedno. Glumiti ćemo da si mi oprostila sve i krenuli smo naprijed. U međuvremenu Gabriel će unajmit vojsku odvjetnika da te drže dalje od zatvora.

Gledam u njega i sve što mi je u glavi, useliti, sretni, par. Počnem odmahivati glavom na njegov prijedlog.

- Radije ću priznati da sam ju ubila nego da moram živjeti s tobom!
- Selina nije baš da sam ti dao izbor, biti će kako sam rekao!
- Ne neće!
- SELINA! - kad vrisne moje ime tijelom mi prođe trzaj straha. Nikada ga nisam vidjela ovako bijesnog, stišče ruke toliko snažno da izgleda da će mobitel samljeti na komadiće.

Odmaknem se za korak i samo ga gledam. Njegove obrve su toliko namrštene i stišče vilicu da se na trenutak upitam kako nije sve zube polomio.

- Mrzim kad se netko vrišti na mene.
- A ja mrzim što si nerazumna oko ovoga. Bože pa ovo je ozbiljna situacija i shvati ju ozbiljno, mogla bi završiti u zatvoru i ne vidjeti Davida do njegove dvadesete godine! Je to ono što želiš?!

- Nnn.. Ne.
- Onda ćeš činiti što ti kažem i to odmah! Gledaj me dok ti govorim.
Ali ne mogu jednostavno ne mogu. Gledam u pod i teško dišem, srce mi lupa sto na sat i jedino o čemu mogu misliti je moj sin.

Umrla bi da ga nikad više ne vidim.
Priđe mi i svoje ruke stavi na moja ramena.
- Selina neću dozvoliti da te netko povrijedi.
- Osim tebe je li? Tebi je dozvoljeno da mi na nosiš bol?

- Ok znam da platiš, znam da sam te povrijedio ali trenutno to moraš ostaviti s strane. Trenutno trebaš biti bistra uma i pomoći u ovoj glumi. Moramo što uvjerljiviji biti, jesi razumjela?